Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/maniac

Marketing

Niko se nasmejan nije rodio - RIP Vujica Rešin Tucić



Pesnici ne pripadaju svetu ljudi.
Oni dišu samo da rešili tu najveću od svih zagonetki: postati i nestati.
Ko to ne razume, neka ćuti.


U subotu, 28. novembra 2009 u Novom Sad-u, preminuo je poznati vojvođanski pesnik Vujica Rešin Tucić (17. VII 1941, Melenci), u 68-oj godini života, posle teže operacije.

Rođen je 1941. u Melencima, a školovanje je nastavio u Zrenjaninu, Vršcu i Beogradu. Budući da se o Vujici ovih dana piše puno, te da se danas pre podne održala komemoracija u čast avangardnog pesnika u Studiu M u Novom Sad-u, a nakon toga i sahrana, ovde ćemo vam preneti nekoliko linkova na tekstove o njemu, te link na deo filma koji ce uskoro biti u celosti objavljen na Youtube-u:



Kako je sam govorio o smrti, kao o "najboljoj psihoterapiji' ovim putem želeli bismo da vam na Maniac-u predstavimo neke od njegovih stihova, kao i izvodjenje jedne pesme grupe iz Makarske po njegovim stihovima, te nadamo se, do kraja nedelje i snimke sa Vujicom iz arhive radio Kojot-a.




O KAKO LEPO BICIKL TERAM JA

Ja život svoj ni tuđ dobro shvatio nisam
I tajne stvari u meni vrše se sad
Od ljudi odoh da potpun čovek sam
Iz malih nogu jedino sanjati znam
I sebi kažem pogledaj ovaj svet
Zar nije lepo govorim sebi ja
Pogledaj ko si vreme ti došlo već
Bio si dečak sad više nisi to
Plašio si se a sad se ne plašiš
Unutra strastna postoji zbrka ta
Jasna i mirna ko zbrka nijedna
O kako lepo bicikl teram ja
I svet i sunce i putna prašina
I kuće i deca i cveće – sada su tu
Ja mirno jašem na svojem biciklu
Sad leva noga ka zemlji propada
A desna leti u nebo vesela
Tu desna zemlji radosno krenula
O kako lepo bicikl teram ja
Sa puno sreće posmatram ovaj svet
Drveće šiblje asfaltni trotoar
Kraj mene eto sve lako proleće
Taj život večni taj život prolazan
I zemlja cveta pod mojim pogledom
Priseban život pogled razgaljuje
Tu desna zemlji tu leva ka nebu
Tu leva zemlji tu desna oblaku
Za život kratak za život prolazan
O kako lepo bicikl teram ja


ZAŠTO PROGANJATI UMETNIKE

Zato što su umetnici.
Zato što ih je rodila mati.
Zato što prave decu.
Zato što piju vodu.
Zato što su živi.
Zato što spavaju.
Zato što se smeju.
Zato što idu u bioskop.
Zato što slušaju radio.
Zato što idu na letovanje.
Zato što umiru.
Zato što sede u parku.
Zato što gledaju svojim očima.
Zato što idu ulicom.
Zato što su golicljivi.
Zato što ih volimo.
Zato što nose debele gaće.
Zato što ih treba proganjati i tačka!

TVOJE SU CIPELE ZELENE [MP3]

bila je mrkla noć
kad si trebala doć
ja san te čeka dugo
kroz prozor san gleda tužno
i kada nisi došla
sve san obisa spužvon
(a i neka san)

tvoje su cipele zelene
ti bojaš kosu u plavo
ako me budes trazila draga
otiša san pravo

zapali cigaretu draga
na svoja medna usta
i poljubi me još jednon
da ne ostaneš pusta

tvoje su cipele zelene
ti bojaš kosu u plavo
ako me budeš trazila draga
otiša san pravo


Post je objavljen 01.12.2009. u 16:19 sati.