Marketing
Bila sam ......
…u Splitu, poslom, na seminaru. Ispao je to savršen izlet, savršeni ljudi, savršen grad, jer i usred zime, odnosno kasne jeseni dočekalo me par savršeno sunčanih i toplih dana. Iako živim jako blizu Splitu, nikad nisam prošetala njegovim ulicama, nikad nisam upoznala niti jednog Splićanina.
Moja baka i mama su Hvaranke. One ne vole Split i Splićane. Ne znam točno zašto??? Iz njihovih priča stekla sam dojam da je to zapravo uvriježena predrasuda s kojom su otočani rođeni. To je nešto o ćemu se ne razmišlja, jednostavno imaš taj neki osjećaj. Ne mogu reći da nešto od toga i meni nisu prenijeli. Na kraju krajeva potomak sam istih otočanki, iako sam na Hvaru bila dva puta u životu, i to kao dijete. Tek sada nakon što sam nekoliko dana provela u Splitu, upoznala neke ljude, radila s njima ali se i zabavila, zapitala sam se zašto je to nešto u mojoj glavi?...nema razloga. Treba ponekad neke stvari osvijestiti, razmisliti o njima. Iako se kaže da je lakše razbiti atom nego predrasudu, ne mora biti tako. Ako se sam uvjeriš u neke stvari sve je puno lakše.
Splićane sam doživjela kao jako tople, ljubazne, zabavne ljude, u svom poslu agresivne do daske - to mislim u pozitivnom smislu, perfekcioniste jako visokih standarda. Jedino se čuvajte vozača, voze brzo i agresivno, ne zanima ih zašto pješak hoda cestom (možda zaobilazi neku prepreku u vidu krivo parkiranih automobila, a možda prelazi preko obilježenog pješačkog prijelaza ....) zaobići će vas na centimetar razdaljine te će vam često jakna zavijoriti za autom.
Ovih sam se dana imala prilike podsjetiti i na neke davne dane, na dane kad sam još bila dijete i kad je moja baka upotrebljavala riječi koje sam sad opet čula. Naime, na ovom seminaru bilo je riječi o nekim projektima na državnoj razini pa su Splićani bili jako iznenađeni kad ostatak lijepe naše nije razumio riječi kao što su – kadena, đardin, support, ponistra, kontreštavanje, korteđavanje, šentada, kuraž….. a moram priznati da se ni ja ne sjećam što znači korteđavanje. Naime, kako sam odrastala sve sam se više trudila upotrebljavati “ispravne” književne riječi, odnosno riječi koje su se upotrebljavale u mojoj okolini, vrtiću, školi….te sam nekim riječima zaboravila značenje, iako su mi poznate, bliske, i još uvijek smještene u nekim zakutnim ulicama mojeg mozga…..ufff, koja dugačka i smotana rečenica…
Najdraže od svega mi je što je bilo dosta vremena za “učiniti đir” po gradu, po rivi i starom dijelu….pa evo par sličica…..
Post je objavljen 29.11.2009. u 17:12 sati.