Tri su sata ujutro, a ja još uvijek ne spavam, nego pijem pivo i pušim tko zna koju cigaretu danas.
To je zato što se brinem za tebe.
Lijepo mi je u Zagrebu ovaj put. Manje je dramatično, svi smo se sa svime pomirili i osjećam se kao savršena kombinacija gosta i lokalca, dobivam najbolje od oboje.
Ono malo prijatelja koji vrijede sam već vidjela (ionako imam dojam da ih nikad nisam ni napustila), a za ostale me i nije briga. Štošta mi se iskristaliziralo dok sam bila dolje, a da nisam ni znala. Ipak je distanca dobar lijek.
Samo što ne funkcionira u tvom slučaju.
Nedostaješ mi strašno.
Ali ovog puta je drugačije.
Nedostaje mi sigurnost u to da i ja tebi nedostajem.
Ne znam što je, dragi moj, ali promjena nam se neka dogodila.
Pričali smo već o tome, ali ne znam sjećaš li se uopće.
Tužna sam.
I osjećam se loše što ovo pišem, ne znam čitaš li više, znam da je glupo da stavljam na blog nešto što osjećam prije nego što ti kažem.
Ali isto tako, bojim se pričati s tobom. Ne javljaš se, ili si odsutan.
Nemaš potrebu javiti se, i to je ono što me najviše plaši i boli.
Možda sam previše otvoreno krenula u sve ovo, možda se izlažem više nego što je pametno, možda se bezveze brinem, ali ne mogu poreći ovo što osjećam.
Ne znam više kako s tobom.
Čitala sam (opet) sve naše poruke, i zaboljela me razlika, i u tvojima i u mojima.
Tvoje su hladnije, a moje proračunatije. Počela sam se paziti.
Nisam mislila da će nam se to dogoditi, a datumi pokazuju da nam se događa već dugo. Zapravo ispada da je ona početna otvorenost bila samo anomalija.
Znam da si rekao da se u tvojim osjećajima ništa nije promijenilo, ali nadam se da možeš shvatiti da mi je u to sve teže povjerovati...predugo te nisam imala onako kako sam u početku navikla.
Više se ni ne bojim, tupa sam.
Ali znam da te volim.
I ne okrivljujem te ni za što, vjeruj mi...
...samo bih voljela znati više o tebi.
Gdje si? Što radiš? Kako se osjećaš, o čemu razmišljaš?
Ništa od toga ne znam.
Što dalje idemo, kao da te sve manje poznajem...fališ mi!
Iako to možda nije fer, dovršit ću ovu rečenicu i kliknuti "objavi", u nadi da tvoja reakcija na ovo (ukoliko uopće pročitaš) neće biti "Ajd, nemoj se tripovat". Mislim da mi ovaj put neće biti duhovito.
I ne očekujem ništa posebno, samo da budeš iskren...da me uvjeriš ili razuvjeriš u ovo što ovako nesuvislo rasipam po ekranu.
Prerano je za ovo, ljubavi.
Molim te, razuvjeri me.
Post je objavljen 28.11.2009. u 02:59 sati.