Bila je to doista duga, duga noć a snovi prava mora
nije više mogao da zaspi bio je očajan. Zar doista neće
nikad više vidjeti Leilu, zbog čega mu oduzimaju sve
što mu je tako drago. Polako je ustao svi su spavali
uzeo mantil i ručnik te se uputio vani da se umije i dođe
malo k sebi, kad se umio uputio se na vrh tamo gdje je
dobio njen cjelov. Sjeo je na klupu zatvorio oči i kao da
je osjećao Leilino prisustvo i njene usne na svojima
nije bio svjestan vremena , samo ona Leila mu je bila u
mislima . Iz razmišljanja ga je trgnulo poznati glas koji
je vikao na hodnku ustajanjeeee, ustao je i polako se
uputio dole ka svojoj sobi, svojoj još samo danas će to
da bude. Sutra eh sutra će doći ćaća po njega i on će
poć doma, doma daleko od mjesta gdje je upoznao nju
svoju ljubav koju su mu ukrali, oteli i odveli od njega
daleko negdje da je nikada više ne vidi. Svi su već bili
ustali i sredili se a on je popravljao krevet još uvijek
sa istim mislima, halo Marijane pa gdje si ti nije te bilo
u krevetu kad sam se probudio, upitao je prijatelj Marko .
Probudio sam se ranije i nisam mogao da spavam pa
sam izašao vani te se umio i sjedio malo uz prozor da
vas ne budim , jer ako ja nisam mogao da spavam vi
ste svi spavali slatkim snom. Spavali smo juče izjutra
i ja i ti za to nisi mogao da spavaš noćas a li ja sam
spavao kao top govorio je Marko, da znam da si spavao
jer ležim pored tebe, uzvratio je Marijan kroz smijeh.
Idemo mi na doručak,predzadnji puta skupa ovdje jer ti
sutra odlaziš doma a ja ostajem još. Da ali i ti ćeš brzo
na svoj Vlašić koji toliko hvališ, da samo jednom dođeš
kod mene na Vlašić i ti bi ga zavolio koja ljepota je tamo
zamisli proplanak koji s bijeli od ovaca kao da je snijeg
a priroda ozelenila i ptice pjevaju kao da pjevju samo
za tebe. Uh jutros si mi pun romantike prijatelju nasmijao
se Marijan idemo na doručak da ne zakasnimo iako
nisam spavao kako treba jutros sam gladan da idemo jer
šteta je propustiti doručak, kad ga već nude ovdje a osjeća
se miris bijele kave. Svi su sjedili na svojim mjestima kad
su njih dva ušlau trpezariju, sjeli su za stol poželivši svima
dobar tek, kava je doista lijepo mirisala . Marijan je često
pogledavao na mjesto gdje je sjedila njegova Leila, da
gdje je sjedila a gdje je sada, tamo negdje Bogu iza leđa
a odveo ju je njen pokvareni stric kom je bila kao breme.
Kako i zbog čega ju nisu volili, pa nisu imali svoje djece
zar doista može da postoji netko tko ne voli djecu na tom
svijetu pitao se Marijan. Jeo je mehanički i bio odsutan
kao da nije bio svjestan ostalih, hajde Marijana spor si mi
kao da nisi tu , eh malo sam se zamislio prijatelju kao da
doista nisam bio tu. Idemo u sobu jer će vizita da počne
a mi još doručkujemo nasmijao se Marko, da idemo jer
ne bi bilo lijepo da vizita počne bez nas, kako će da daju
mišljenje o nama ako nas nema nasmijao se Marijan.
Kad su ušli u sobu svi su ležali u krevetima , hajde gospodo
gaće dole i naguzite se treba da dobijete inekciju svi redom
govorio je Marko smijući se, meni se čini da vas dva trebate
inekcije začulo se sa vrata, ups tamo je stajala liječnica sa
članovima vizite a osmijeh joj je blistao na Božanski lijepom
njenom licu. Marujan je uvijek zaneseno posmatrao to njeno
lice, nije koristila mnogo kozmetike kao većina drugih, tek
malo ali sa mnogo ukusa, usne je imala takom lijepe da mu
je srce malo brže zakucalo kad god ju je ugledao a neka
toplina ugrijala cijelo tijelo. No ja Marijan jel čekaš da te ja
smjestim u krevet rekla je slatko se smiješeći kao da je čitala
njegove misli. Nnnne , nne zamucao je Marijan kao da je
otkriven pored tegle sa slatkim . Kad je došla do njegovog
kreveta malo mu je skuštrala frizuru govoreći, ma vidi ti njega
kako se on lijepo počešlja , samo sad neće da me pogleda
skriva pogled kao da me se plaši. Poslije vizite dolazim kod
vas da mi popravite frizuru izletilo je iz Marijanovih usta, a on
bi najrađe pregrizao jezik zbog toga, može samo ti dođi ja ću
da ti sredim jedno ptičije gnijezdo govorila je liječnica kroz
smijeh, jeli to ti mene osvajaš maleni. Pocrvenio je kao ruža
a ona se još slađe nasmijala, pomilovala ga po kosi, hadje
ne stidi se sutra ideš doma još samo danas si sa nama ali
moraćeš nam obećat da ćeš bit malo pažljiviji sa konjima zar ne.
O da naravno to ću da obećam jer neću im prilaziti sa stražnje
strane a neću ni šibu nositi sa sobom nikada više, dosta mi je
ovo jedno iskustvo. Dok se udaljavala Marijan je sa divljenjem
posmatrao njen lik, bila je kao barbika skladno građena a kretala
se tako jednostavno , tako se i ophodila sa svima ljubazno i jako
ljupko. Kao da je osjećala njegov pogled okrenula se i priprijetila
mu prstom a osmjeh joj nije silazio sa lica Marijan ju je pogledao
onako kao nevinašce što je još više razvuklo njene slatke usne
u lijep osmjeh koji obara s nogu.
Prorok.
Post je objavljen 26.11.2009. u 00:00 sati.