Jesen je napustila sobu i zamjenila kvadrate melankolije
nečim opipljivim
blizina mora olakšava prepoznavanje
umata misli u šarene papire i
dopušta da plove a zatim nasukane traže put do naših sjećanja.
naša bi djeca trebala nositi boje
bliske našim licima
Solju natopljene kose
ispiremo s njihova pramenja lelujavu tišinu
što prebiva
U jastucima
Netaknutim dijelovima opustošenih tijela.
naša bi djeca trebala živjeti prije nas
Neobilježena
sasvim tiha u uspinjanju
gurati radoznala lica
pod krevet i tamo usidrena ostati.
Post je objavljen 25.11.2009. u 15:18 sati.