Sjedila je u malom restoranu velikog, nepotrebnog trgovačkog centra, nepotrebnog kao ona..Pila je kavu pitajući se zašto joj paše..kada više ništa ne osjeća. Ona pored nje, u svilenoj bluzi, opet ju je nepotrebno uvjeravala da je život predivan. ''Jebi se''-više je pomislila. Možda bi i meni tako bilo da živim s par mačaka.
I onda sve nestane....kroz te mutne zelene oči s djecom tuge što tonu u podočnjacima pojavi se odsjaj nevjerice.
Njegove oči, njezina kosa.
Nešto mu je pričala..pročitala je samo riječi ''volim'' s njenih usana. Bože, što je bio sretan, uz nju. One jeftine pločice su nestale, a žena sa radija reče: ''Danas će kišiti''.
Ljubio ju je mnogo, jako, a ona je stezala malene ručice uzvraćajući pogled.
Pogledali su svoju malu ljubav koju je dao drugoj, dok je ona spavala.
Predivna curica.
Prije nego što je nestalo zraka samo je mrtvo rekla: ''Njegove oči,njezina kosa.''
Post je objavljen 24.11.2009. u 23:59 sati.