Ništa ne miruje
i ništa je poteklo
kroz znoj jer je
sve u vakumu užitka
Jasnoća čista kao suza
zauvijek je bila tu,
pod plahatma
natopljena pričama
Prošlost se ne nadvija
nad budućnost,
budućnost pušta ruke prošlosti.
Sadašnjost koja jest
je svijest,
crvene mrlje na jastuku
i ugodan kratak san
dovoljan da ne prespavam
Vračam se a da nisam
ni otputovala od njega
Ono me ne prima
kako bi moglo kad
je cijelo vrijeme tu
Živim sladak ton boja
blještave prizme,
svi smo povezani
u maglici snova
u svijetu jave
projekcije kroz brda i doline,
njihove boje.
Kapaju sitno
zelena, crvena i smeđa.
Kako ja vidim
nosim u tišini.
Sve i ništa se nije pomaknulo
ni odvojilo,
nije se ni izgubilo,
tako je ono govorilo kroz mene
dok je sok tekao
Sladak, ljepljiv
mirisan, menstrualan
Kako napustiti voljenog
kada je voljeni uvijek tu
nema razdvojenosti,
sve je uvijek tu,
u sekundi, stotinki
kad se penje oko toplog
pojasa prsnog koša
Još koja supsatnca srca
i tlo suhe zemlje
prestaje biti suho i na platnu
Gdje majka zemlja diše
diše i sve
uz njene grudi,
vlastito pojilo
tamo se ništa se ne mijenja
sve se preobražava
jer sve sagara
jer sve miruje
Ono je čista svijest
u svemu
u plesu ljubavi
kroz trans i tišinu
Ono je na pojilu
Sada u ogledalu
razbijen duhovan ples
Ne crtam tijelo
ni njegove linije,
ni njegovu gustoću
ni njegovu lepršavost,
crtam ono
što je nacrtalo njega