Marketing
Vražji lift (i vrag nosi Pradu)(hint: naslov appended by Nessa 
)
... i onda smo stali.
...i otvorila su se vrata...
Pogledao sam Mauricea i vidio kako on bulji u mene vjerojatno sa istim tim izbezumljenim pogledom kojim i ja buljim u njega.
Dama koja je ušla bila je... hm... sve samo ne ružna, ali istovremeno... dakle, ako bih upotrijebio anglosaksonski neprevodivi izraz steamy-hot, ne bih puno pogriješio, jer se doslovce dimila, počelo se i meni dimiti, a Maurice je imao problema sa određenim organom jer je odjednom bio "in heat", a osim što se dimila, temperatura u liftu je narasla za barem nekih deset-petnaest stupnjeva.
Ispod predivne bunde boje kože, koja je svojom kapuljačom prekrivala dva dražesna paroška na čelu, s time da se nije moglo ne zanemariti nos, oči i čelo na vrhu kapuljače i kožni kragn čija je kopča bila u obliku ljudskih ruku... ne, pardon, to jesu bile ruke koje se drže jedna za drugu... dakle ispod predivne duge bunde od ljudske kože... zar nisam rekao boje kože, a ne ljudske kože? – jesam... ali sam u međuvremenu shvatio koje boje čije kože, provirivao je par najduljih, možda i najljepših nogu (oprosti Janja) koji sam ja u životu vidio, do koljena uvučen u, naravno, a što ste mislili – totalno fetiš tamne čizme teksture koja je u meni budila kanibalizam, jer, naravno... pogađate...
Maurice je počeo lagano isparavati na tjemenu, a usta su mu naticala...
Napokon je popustio:
- Blaaaaahhhh... – je bilo ono što je, zajedno sa jezikom, izišlo iz njegovih usta.
- Blaaaahhh – je bilo ono što je, zajedno sa jezikom, izišlo iz mojih usta
Pod lifta je odjednom postao mokar. Tada je dama progovorila:
- Dečki, kaj vam je?
- ... – je bilo sve što smo uspjeli odgovoriti.
A glas... sjećate li se Bogatićkinog senzualnog glasa? Sjećate li se glasa, recimo, Jessice Rabbit? E, zaboravite... takav se glas čuje samo jednom u životu... kakve Odisejeve sirene, to su obične kokoši.
(znam da je jaka bol u potiljku koju sada osjećam bol zbog barem jedne sirene koja se našla uvrijeđenom i klepila me repom... ostaje samo da razriješim misterij koji je uspio tu sirenu ugurati u lift, a da nitko ništa nije vidio niti čuo).
Naslonila se na zid lifta, kaput zabacila iza sebe i ležerno iz torbice (iluzorno je reći da je torba bila također od vrlo specifične kože) izvadila cigaretšpic i sasvim u stilu lika iz kakvog petparačkog pornića taj isti cigaretšpic, dopunjen, naravno, cigaterom, lagano damski ubacila u trenutno drugo najpoželjnije mjesto na kugli zemaljskoj. Preostalo joj je samo da se prisloni uz Mauriceovo zažareno, usijano čelo, što je i učinila, zapalila cigaretu i prouzročila samo jaču zažarenost i dodatak izbočinama na strateškim mjestima.
Jesam li vam kada rekao da je stari Prijap Mauriceov stric? Lagao sam, vjerojatno mu je otac, ako već Maurice nije i sam Prijap, u što sve više sumnjam...
- Dakle, idete dole?
- Bleeeee... – reče Maurice...
- No, no, no, momci bez pohlepe, mogli bi se zagrcnuti – pri čemu nam je, o nebesa, o znoj koji mi je isparavao u ogromnim oblacima s čela, otkrila kako suknja koju nosi ima više raspora nego materijala, što, je, naravno, kod Mauricea zaista izazvalo grčeviti napad kašlja.
Nismo niti primijetili da je lift stao po drugi puta.
Vrata su se otvorila, a dama je izjedrila van:
- Dođite momci, idemo...
- Bleeeeee...
- Miaouuuu....
- Maurice, Gabriele! Vi pohotni prasci jedni okanite mi se žene!!!
- Da Šefe – jedino suvislo što smo uspjeli izgovoriti, tu, sada, na još jednom nepredviđenom kraju...
Post je objavljen 22.11.2009. u 15:29 sati.