..skromnost bi mogla biti i mana , ali i vrlina…kako nam u tom momentu paše……a za ego?..ima li riječ suprotna povrijeđenosti….možda da je osoba tašta?...nisam sigurna….no ne tako davno u zemlji tamo daleko daleko…živjeli su ljudi..( …a tko drugi…ipak nije ovo basna….)….i što su tražili?....što su radili?....sasvim obične stvari…..i pokušavali u obično ugurati malo različitosti….i nije ovo priča kako su je tražili....nije ovo zapravo uopće priča…već što bi moglo biti?….potvrda skormonosti, potvrda taštine…ili?...i opet ne tako davno baš u toj zemlji tamo daleko daleko je netko rekao kako na malo žuči i otrova sasipa za uzvrat duplo, troduplo…ili već kako joj paše….i netko je rekao kako ju ljudi prihvate baš takvu kakva je ili ne……i sjedila je čista suprotnost jedna nasuprot druge i rekla sama sebi…bi i ja tako mogla?...jesam li trebala već prije tako…jesam li na prvi poriv trebala reagirati odmah...da trebala je….ali nije…zašto?...zato što ni ona ne može ni protiv sebe i svojih stavova….riječ je riječ…i eto prihvatila je suprotnost nasuprot sebe, ali ne i samu sebe…zatomljen poriv da se povuče i prije nego se pokaže ipak nagriza taštinu….i što je dobila?....povrijeđen ego?...želju da iznese baš zbog te razlike malo žuči i riskira poplavu iste sa druge strane…da pokaže što?..kako je iznad suprotnosti nasuprot sebe jer uzmiče pred porivom zbog dane riječi i ne čini ono što bi trebala…. je time dala pljusku drugoj strani jer to isto druga strana niti ne pomišlja?…ili ne…a i čemu?...oboje zapravo na kraju dobivaju ….. razlike pomiriti na neko vrijeme i zapravo uživati u onome što se taj tren dešava jer ionako u tom momentu ne može se drugačije…a i ona sama znala je da i sada bi ponovo napravila isto….jer njihove mane ili vrline ne daju im niti da sekundu učine drugačijom…
....i dalje ne tako davno u zemlji tamo daleko daleko i dalje ljudi žive sasvim obično…i dalje traže u tome malo različitosti …
..a ja? što ću ja?...ja ću lijepo sklopiti lap jer dočekala sam što sam trebala…montera da mi promjeni brojilo…pa sada mogu i ja na posao….
...i ušla sam kao i svakog dana u bus na svojoj stanici...i kao prije par mjeseci..sve je tako pitomo, očekivano.... samo sitnice obilježe promjene toga jutra...moja očekivanja što bi se moglo desiti imaju uvijek u sebi iznenađenja... slika o svakom je moja i jako krhka... slučajan odmak slušalice iz uha mlade žene me je iznenadio sadržajem... meni teško spojiva vrsta muzike sa njom, ali ipak vratilo me u neka druga vremena... bilo je oko mene tada svega, pa i tih taktova, tih zvukova... nije mi dalo mira, tražila sam ju i pronašla... evo je ispod... bilo je to godine...i bilo je tada netko drugo vrijeme, a ljudi koji su tada dizali ruke, razbijali čaše pa i plesali na stolu poneseni tim zvukom, njih više nema.....i zažmirim li ...
Post je objavljen 21.11.2009. u 12:54 sati.