Zadavim ti ličinku da mi ne odletiš na prvi mural sličan mom snu i okrenem zanos usmjerim izdisaje zapnem za crtu pomirenja svih otkopčam kosulju istjeram glad zagrebem si lice svakim padom i postanem veći tamniji od sutona topliji od usana blaži od pogleda majke su iste po praštanjima i njima se poklonim redovno nasmijem postanem korijen skriveni plod moje su istine daleko rijeđe tuđe se laži paucima hrane puknutih mreža gomila vrišti pojavit će se rosa na svakoj niti oplakan sam bio suza više nema praštanja su gorka svakog iskona pa mogu i moja ramena da osjete bičeve bjesa nemirnih kuja u godinama sušnim zavijat će bose okrenute jutrima koja nisu njihova na oblaku stojim tko zna za svrdlo napunjen je srećom zavjetovana laž boli sve očaje koji pasu po moru plavom od gomore i kad će nestati znaju praskozorja odlaze ruke u džepovima molitve i prošnje pogled u zemlju odatle dolazimo posramljeni se njoj i vraćamo svaki u svojoj plahti ja u bjeloj a ti ? Post je objavljen 11.05.2017. u 06:18 sati.