MEDINEA:
„Tvoj slatki grijeh krvlju mi protječe,
radosno ga odijevam na sebe
poput marame natopljene octom;
što ako kivna sudbina ogrebe
nježnu nit svakog dodira, odsječe
vrpcu koja povezuje ljepotom
naše rime bajnih nam osjećaja?
Ah, rastanak! Nek' zaboravljen bude;
proljeće ushićeno, konac Maja,
ti pjevaš mi o strasti skladnom notom!
Nek' zastaje nam dah, nek' želje žude
više nego su ikada sanjale
dok vlada trenutak, iskra ljubavi!“
PIPI:
Tren onaj kad su joj oči procvale,
osjetih sram jedine mi požude;
oh, dok je čedna ležala na travi
poželjeh više od poljupca njena
to bi osjećaj, nedoživljen do tad,
al prevlada ona ljubav nadvišena
i sumrak što nas dvoje rastavi.
Danas žudim za njom više no ikad,
jer vidjet neću onih očiju sjaj!
-Pitam te brate, prijatelju vjerni;
Jel` me to Amor baci u zagrljaj
il žudnja u meni, glasa se ko glad?
Zbori jasno! Ne muči duh nemirni,
imaš li utjehu za srce žudno?
MEDINEA:
„Podno glave trava zelena, meka,
a iznad nas stablo procvalo, trudno,
izvor k'o da je kakav put svemirni
odnosi dio životnog vijeka
našim dušama u kratkom poljupcu.
Putene nožice on mi je prao,
A svoj miris ostavio u rupcu
da liječi boli poput lijeka.
Kada nam je dan tame trag predao,
ja prozvah još jednom ljubavi ime
i on me uze k'o slomljenu srnu
te poljubih snažne ruke što me prime
i sjajni pogled, kojim me gledao.
Sada mogu samo kleti noć crnu
što me rastavi od ljubavnika mog',
no doći će san, sanjat ću ga opet!“
PIPI:
Velim što vidim iz pogleda bajnog`,
ako Amor vlast ima i zna tajnu,
nije mu sudit` jer smutit` zna pamet
al ako ljuven pogled pohota je
u grijeh toneš i nisi za žalit`
stoga srce upitat moraš svoje
a ne čekat moj odgovor brzoplet.
Znadem i uzdam se da ću se divit`
nakani koju dobra dušu vodi,
ne sumnjam, kad već upitat me htjede;
vidi li se ljubav što srcu godi
u pogledu koji ne može se skrit`.
Reci više, kad gospu oči vide,
kakve su ti misli, što srce želi?
Oh, prijatelju teško o tom zborim,
um i tijelo ne bi isto htjeli;
uzvišeno i pohotno tad žude!
MEDINEA:
„Vladarice srca, rad' tebe gorim
dok bestidnik cjeluje ti obraze!
Zar zagrljaj bijaše tada gorak,
a ja pomišljah na strasti odraze?
Voljet ćeš me, kad' misli ti pokorim!“
- „Ta sa ljubljenim se kuje sveti brak,
moje misli Vi očarali niste!“
- „Zna li otac želje odabranice?!“
- „Postelje moje savjesti su čiste,
idem ka njemu ustupiti korak!“
- „Tako znači! Ti ni ne znaš granice
što ti je otac dao prema meni?
Tvoje tijelo moja vlast, naknada!
Kraljevstvo moje te nevinu ženi
da nam nasljednikom uljepšaš lice!“
PIPI:
Ne dopusti da tjelesno te svlada,
prije nego u srcu mjesto nađeš,
ako ti je mila ko što govoriš,
vrijeme je da njenom ocu pođeš
da ne priskrbiš, njoj i sebi jada.
To velim ti prije no što izgoriš!
MEDINEA:
„Volja očeva nije takve vrste,
Zar me pohotniku požude daje?
Vaša želja nema temelje čvrste.“
- „Pazi kako sa mnom, neuka, zboriš!“
- „Idem reći ocu da se pokaje
i odriješi me kobne sudbine.
Ta otac je! U njemu je utjeha,
a ne lažna ljubav poput Judine,
poput ove što Vaša čuvstva gaje!“
- „Poručit će bez imalo grijeha
da ti je milo postati mi ženom,
majkom nasljednika kraljevske loze.
Upravo gledam za njegovom sjenom
i u sebi ćutim žar osmijeha.“
PIPI:
Oh prijatelju, poznate su staze,
sad srce povest` treba hitre noge,
jer istinite nakane su čiste
kad ugledam oči te gospe drage,
bol vidim! – Tko joj osmijeh njen uze,
mjesto sjaja oči joj pepeljaste.
Zbogom! – Jer ovaj tren u dvore idem,
pred vlast njenu, da milost za nju tražim
da pred oltar, sretnu, ja ju povedem
a zvuci zvona nek ju ne žaloste.
MEDINEA:
„Ako, pak, otac moj plač drži važnim
Prijatelj blizak postat` će srama hram.“
- „Ljubavnici! Gledati u vas je čar!
Kćeri, Prvi vitez bez tebe je sam.“
- „Oče! Vitez svetost smatra nevažnim,
dobrotu moju ne uzima k'o dar
već kuje pakosti i želje bludne
kad' mu u zagrljaju budem bila.“
- „Ne uzimajte te misli za sudne,
ona ne pozna bistre ljubavi žar!
Nalik je anđelu, zbori k'o vila
Al' bludnik uništi te čistoće trag!“
- „Bludnik? Kćeri, odgovori mi jasno!“
- „Prije no kroči na ovaj kivni prag,
Znaj, oče, samo njega bi ljubila!
Tišti me patnja, to rekoh ti kasno.
Nebeska me ljubav veže za njega,
kada ga poljubim, počivam sretna
i zbog snova tih okanih se svega,
jer zaljubih se, priznajem, opasno.“
PIPI:
Oh, rđa misao mi bezuvjetna,
da smaknem brzo, onog što mi smeta,
al nauk o tome ja ne naučih
već mudrost štitonoše mi prenijeta,
a ne viteštva, vrlina zaštitna.
Nemam hrabru ruku onih najjačih
stoga dvojim a i Boga se bojim
i od suludih misli pobjeć` moram
priklonit se onim uzvišenijim:
Da! Tako ovog trena ja odlučih.
Ako pak mognem, ljubav da dočaram,
možda riječ svoju pregazit htjedne
otac, kad već ocem se zove njenim
rad srca nježna od svog` što ga dadne
poradi radosti njene, na svoj sram.
MEDINEA:
„I sada te gledam očima snenim,
budi mi zaklon od gladne zvijeri.“
- „Laži sudbine! Sramotu nam zboriš!
Zar ćete ju čuvati u nevjeri?“
- „Ne igrajte se srcem zaljubljenim!“
- „Kćeri, tko je san za kojeg se boriš,
želim čuti njegova imena zvuk!
Nisam ni kivan - jer čistoćom zračiš,
ali volja je u meni prazan muk,
'zalud u ljubavi beskrajno goriš!“
PIPI:
Ako pak ocu njenom proturječiš,
pripast će ti mučna kazna velika,
stoga mudar u pokornosti budi,
budi što jesi, ne glumi drznika,
jer samo tako ugled svoj dvostručiš.
-To riječi su što čuh iz svojih grudi;
u kojima srce za boj se sprema,
jer bitka mu ova od svih svetija
kad za ljubav svoju dokaza nema
osim u očima za kojim žudi.
A želja ne bijaše blistavija,
nikad iskrenija no što sada je,
dan je ovo za;“biti il ne biti“
kad duša srcu volju potvrđuje,
da je bez nje, umirati vrjednije!
Post je objavljen 18.11.2009. u 23:42 sati.