Marketing
Ljuštura
Prazna ljuštura,
ono što bila sam cijelog života.
Drugi punili su je, govorili joj,
a ona je ponavljala, uvijek dobar i poslušan učenik.
Ulijevali su u nju život malom čašicom, diskretno,
malo po malo, da ljuštura ne shvati
da drugi žive život umjesto nje.
Jer, vidite, ljuštura nije bila svjesna da je prazna,
da se takva valjda i rodila, nije poznato
da li je ispraznost došla s valovima vremena,
koji isprali su je iznutra.
Vrlo često imala je ljuštura osjećaj da joj nešto nedostaje,
da se ne uklapa,
tamo na polici između vaze sa sušenim cvijećem
i još nečega; tamo je često obitavala.
Jednoga dana ljuštura je eksplodirala.
Bila je prepuna,
presula se; tugom, žuči u grlu, i suzama.
Rasprsnula se, upala u najmanje pukotine,
neće je se moći ponovno sastaviti.
Ovo je priča, koja mi biva ispričana svakog jutra,
kad u ogledalu pogledam svoje oči.
Post je objavljen 17.11.2009. u 10:03 sati.