Isus je prolazio putem prema Jerihonu. Kraj puta sjedio je neki slijepac i prosio. Bio je to Bartimej, sin Timejev (Mk 10, 46). Kako je ovaj slijepac svoje dane provodio sjedeći i proseći na mjestima kuda su mnogi prolazili i gdje su se zadržavali logično je misliti da je mogao čuti i mnoge vijesti i događaje koji su se prepričavali a koji su tada bili posebno važni. Tako je čuo i za Isusa Nazarećanina koji je bio silan u riječi i djelima i činio mnoga čudesa.
Iz onoga što dalje slijedi vidimo da se u srcu tog slijepca rađala čežnja susresti Isusa za kojega je vjerovao ne samo da ga može izliječiti nego dati i jedan novi život drugačiji od dotadašnjeg. I kada dođ prilika za to nije ju propustio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi naslutio je da se događa nešto važno. Rekoše mu da prolazi Isus Nazarećanin. I povika:"Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" Ovim riječima on ispovijeda vjeru u očekivanog Davidova potomka, u obećanog Mesiju. Neki ljudi oko njega su ga ušutkivali, ali je on još jače vikao.
Čuo je Isus njega sigurno i prvi put, ali je želio izazvati još veću čežnju i vjeru u ovom čovjeku. I uistinu čežnja ovog čovjeka je tako porasla da kad ga Isus zovnu da dođe k Njemu on „baci svoj ogrtač, skoči i dođe Isusu" (Mk 10, 50). Ogrtač je sve što je ovaj slijepi prosjak imao. Možemo pretpostaviti da se u džepovima ogrtača nalazilo i sve ono što je uprosio. I on odbacuje sve. Bacajući taj ogrtač on svlači starog čovjeka i nakon Isusovog „dodira" oblači novo ruho.
„Što hoćeš da ti učinim?" - pita Gospodin, a on će: „Gospodine, da progledam."
„Progledaj! Vjera te tvoja spasila"- reče Isus i on odmah progleda i uputi se za Isusom slaveći Boga. Ovaj čovjek nije progledao samo svojim tjelesnim očima nego još i više očima duha. Progledavši krenuo je za Isusom. On svoju priliku za novi život nije propustio!
Danas se događa isto. Isus Nazarećanin je tu! Jesmo li spremni viknuti: Isuse, Sine Božji, smiluj mi se! Jesmo li spremni tražiti od Isusa da ozdravimo i progledamo?
Danas, također čitamo u Prvoj knjizi o Makabejcima kako se u Izraelu nađoše opaki ljudi koji su zaveli narod navodeći ih da sklope savez s poganskim narodima i prime njihove običaje. I mnogima se to svidjelo te učiniše zla djela i otpadoše od svetog Saveza (Usp 1 Mak 1, 11-15).
Poput ovih Izraelaca zar i sami nismo često zavedeni? Koliko „poganskih običaja" smo usvojili i primjenjujemo u svom životu? Zar se svakog dana sve više i više ne prilagođavamo standardima koje nudi ovaj svijet koji je po riječima svetog Ivana „sav pod Zlim". A upravo mi kršćani se tako jednostavno prilagođavamo tom i takvom svijetu. Kako nam je lako usvojiti sve ono što nam svijet nameće i sve ono što nudi kao moderno, kao „in"? Tako često upadamo u zamke koje nam današnji svijet nudi na tako zamaskiran i lukav način.
Zar nije vrijeme da zastanemo i upitamo se pa gdje to idemo? Da zavapimo Gospodinu da otvori oči našeg duha da progledamo? „Znamo: od Boga smo, a sav je svijet pod Zlim. Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga" (1 Iv 5, 19-20). Upotrijebimo ono što nam Bog tako velikodušno daje!
„Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri te nisu jeli od nečistih jela. Radije su išli u smrt nego da se onečiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez" (1 Mak 1, 62-63). Odbacimo ono što nas vodi u propast. Ne raskidajmo svetog Saveza kojeg Bog sklopi s nama u svom Sinu Isusu Kristu! Kao slijepi prosjak Bartimej zavapimo: Isuse, sine Božji, smiluj mi se! Da progledam Gospodine!
Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno (Rim 12, 2).
Ljiljana
Post je objavljen 16.11.2009. u 17:28 sati.