Marketing
This battle between us two, Good and evil, Me and you
bitke traju od ranih vjekova. i uvijek će. razlozi su glupi ili ih uopće nema. nikome nije važno kolike su žrtve i tko stradava. štite osobni interes kao razlog sukoba. nikome nije stalo ni do čega, nikome nije važno, nitko se ne obazire. takav je svijet u današnje vrijeme, a takav je svijet i u carstvu tame...
život je neprocjenjivi dar kojeg trebamo njegovati, graditi, obrađivati puput gline u oblik koji želimo. ako ne ide u smjeru u kojem želimo odustajemo od napretka. nismo sposobni nastaviti započeto nego krećemo ispočetka, na krivi put, lakši način do cilja. nemamo sposobnost ispraviti greške, ići kako želimo ići i kamo želimo. nije nam važan ispravan put dokle god dobivamo što želimo. nije sramota pasti, sramota je ne ustati se. no nikoga nije briga. nitko se ne obazire. nitko nije tu da nas digne kad padnemo. nitko nije tu da nam kaže da smo sami zaslužni za svoj život, svoje odluke, kako ga vodimo i gdje. mi smo tu da se dignemo kad padnemo, mi smo tu da budemo ponosni na sebe, mi smo tu za sebe. život može biti lijep ako mi tako želimo. no naravno. ne misle svi tako...
igra, to je život. niz igara u kojima nekad pobjeđujemo a nekad i gubimo. poraz nije razlog da se naljutimo na život i padamo u rupu bez povratka. poraz je razlog da se dignemo i krenemo naprijed, uzdignute glave, još bolji i ponosniji. no ne biraju svi takav put i način. pali smo, zašto bi ustali? nekima se sviđa provesti život kao niz neograničene zabave, bez posljedica i polaganja računa. zvuči primamljivo zar ne? no isto tako je i strmi put ka propasti. navlačiš se, postaješ ovisan. želiš još, trebaš još. više i više. sve dok ne dosegneš dno dna. no onda pojavi se izbor. da postaneš mrtav za svijet, da nitko ne zna za tebe, nikome nije važno tko si. ili bolje rečeno što...
mislite da govorim o sebi? a ne. ova bića ne znaju granicu. nikad ne stare. nikad ne sazrijevaju. zauvijek uhvaćeni u trenu mladosti, razdoblju beskrajne ludosti. ne poštuju nikoga, čak niti sebe. ništa im nije važno, ništa im ne znači, ništa im ne predstavlja, ništa za njih je sve. oni su iznad svega, iznad neba i zemlje, iznad svemira i beskraja, iza početka i kraja. oni su jedni i jedini, jedinstveni. oni su ono za što se predstavljaju. ništa. ama baš ništa do propusta majke zemlje, trenutka nepažnje. sva nemilost ovoga svijeta, svo zlo, svi poroci skupljeni u jednom biću savršenog oblika, savršene siluete koja ostavlja bez daha. jedan pogled u beskrajne oči predivnog smaragda dovoljan je, jedan udisaj zraka u kojem su previše je, samo jedan trenutak da stoji pred vama je označena sekunda početka besciljnog kraja. da, stojim iza rečenog da su najniži sloj bića tame, nedostojni slave koju uživaju. jesu, zaista. ali istovremeno su najsavršeniji dijamant ikad stvoren, najljepša zvijezda neopisivog sjaja stvorena da te privuče. zatvori u zamku tvojih misli, najgore muke, neopisive boli. tko ih ne bi mrzio, tko ih ne bi obožavao...
bića su dostojna svakog prijezira, svakog lošeg glasa, svakog poštovanja. tako mladi su ušli u zamku svojih prethodnika i tako mladi je provode. traže nove žrtve koje će podijeliti njihovo breme, njihovo prokletstvo. znaju samo za osvetu. srca su crnoga načinjenog od mržnje prema životu, veselju i sreći. srca prijezirnog prema dobroti ovog svijeta, poštenju i zahvalnosti. za njih uvijek će biti zlo protiv dobra. oni protiv nas. tama protiv... tame. za njih ona predstavlja samo zlo, ubojstva i slobodu postupaka, slobodu volje. nije ih briga nanose li drugima nažao dokle god to njima prija. dokle god ih veseli. dokle god rade što ih volja. no zašto bi postojale posljedice da predhode propasti...
svi imamo uspone i padove. neki nas bole i uništavaju, neki nas čine jačima i opreznijima da učinimo istu pogrešku. tjeraju nas da drugačije vidimo svijet. da se drugačije ponašamo. no ne bi bilo zanimljivo kad bismo svi bili isti. nekima su padovi samo izlike da postanu još gori, bezosjećajniji, hladniji. točnije rečeno, njima je. skupljali su mržnju godinama. osvetu. bijes koji usmjeravaju prema nama. ostalima. koji smo zadovoljni ovako. koji smo našli smisao. koji smo sretni kao bića noći i ne bismo htjeli svoj život nazad. sivilo nezadovoljstva. sivilo patnje.
i taj dan je došao. sukob koji se morao dogoditi. koji je bio neizbježan. koji je bio prisutan. najkrvaviji ikad. najoholiji. odlučujući. sudbonosni. a dan je tako lijepo započeo...
Post je objavljen 15.11.2009. u 22:49 sati.