…prostorija je kipila od mirisa tijela, alkohola, dima i svečanog ručka…obiteljske tajne, frustracije, želje i pokore …sve je tu..nude mi se kao aperitiv…nevjerojatan je spoj istih događaja i istih sudionika sa različitim završetkom….i što je novo? -ništa…samo je ovaj zaplet koji trenutno slušam bolji…pogled mi je uhvatio i njen…zadovoljan je…konačno sjedi tu gdje se osjeća kao među svojima…zadovoljna, ali i ovdje sama…ostanu uz nju taman toliko da joj sjećanja ne mogu stići do usana ….
…umara me ovo sve brže ..i jača potreba izlaska iz prostorije…maknuti se negdje da stane prolazak svih tih energija oko mene, a treba odraditi još slikanje sa krštenim smotuljkom …i zavidim joj na nesvjesnosti trenutka…a treba još….i treba još…..
..zadnje riječi još lebde , a već osjećam kako me vuku prsti nečije ruke….pripite kumove oči skidaju me zamućenim pogledom i osjećam na svom boku ruku koja mu klizi dalje….šapće- jaka je mašina i boja je jebena, a ja bi da ga krstiš sa mnom……uuuuuuuu-čuje me-…ma samo da boja nije tako jebena….ako ga samo vidim svršit ću….al ne brini, imaš svete vodei i kod žene…..i što sada, leti mi mislima, pripit je,- će znati stati…pogled mi je sa smiješkom, ali očito dovoljno hladan….
…pore mi pucaju, osjećam onaj dobro poznati fluid kroz živce i unutarnje treperenje….strune me počinju boljeti….i mislim si -tko je sljedeći….a treba mi…treba mi tako jebeno malo…
....naslonila sam leđa na hladne pločice kupaone…imam kojih 5 minuta da netko ne proba ući….i znam što zovem u mislima…osjećaj dovoljno jak da opije, osjećaj dovoljno živ da preplavi…znam da jedino što mogu u tom trenutku je probati pustiti taj osjećaj kroz slova u eter .......-treba mi dodir na mojim usnama tvoje tople kože i miris dana koji ti se uvukao u nju…i trebaju mi tvoji nježni dodiri…poljubac-……pustila sam da ode…..
…i ušla ponovo u vrelinu prostrije…..
Post je objavljen 14.11.2009. u 15:27 sati.