Marketing
jesam li sigurna?
što želim napisati?
gomile rečenica sakupljene su i brižljivo spremljene, nešto manje ih je ovdje, unutar ovog ekrana.
žive one svojim tihim životom, podsjećaju, vraćam im se.
kronika jedne opsesije ili možda samo tlapnje?
opominju me kako sve prolazi nepovratno.
pita me: je si li sigurna da to želiš? govori još nešto, ne slušam već pratim efekte tog glasa.
utišana sam, manje tutnji u prsima.
što sad hoću sjedeći ovdje poput lutke izvlačeći misli i ne znajući što s njima?
tupost. tako nekako moje biće sad funkcionira. potisnuto u pozadinu ono što je toliko dugo
bilo dominantno u svakom trenutku gledanja, svakom toku misli, svakom titraju emocija.
sad vidim koliko su oni drugi bili izostavljeni. zanemareni čak.
obuzima me opet krivnja.
ima li smisla predbacivati sebi samoj nešto za što nismo imali izbora?
jesam li mogla reći ne?
jesam li trebala zanemariti i potisnuti sebe i buru koja me je s hukom i svom snagom podigla s tla?
nisam. jer to onda ne bih bila više ja.
jer bih pobjegla od sebe i propustila upoznati drugu sebe za koju nisam ni znala.
Post je objavljen 13.11.2009. u 19:36 sati.