Marijan i Ivana su se zapričali, prekinuo ih je
ćaćin poziv, treba požurit da ne zakasnimo.
Leila i ivana su išle skupa do kapije kad su
ih ispraćali, ćaća i Marijan su koračali naprijed.
Sine nemoj me osramotit, znaš šta sam ti rekao
više puta, vrata se ne zatvaraju sa guzicom jer
ako ih jednom tako zatvoriš teško ćeš ih drugi
puta otvoriti. Pozdravi Mariju i ne brini ćaća
sve će bit dobro, nadamm se da ću uskoro doma
znam dijete moje no nisam na to mislio, mislio
sam na Leilu, budi dobar pamet u glavu još si zelen.
Pozdravili su se, ćaća i Ivana su pošli doma
a Marijan i Leila nazad u bolnicu, držeći se za ruke.
Božo šta to radiš vikala je sva zajapurena tetka
ti to još dozvoljavaš, pa ti nisi pri čistoj savjesti
znaš da nije iste vjere, ćaća se okrenuo ka njoj
zar ne shvataš da su to još djeca, šta ti još nije jasno?
Raspravljali su sve do željezničkog kolodvora
a Ivana je išla iza njih pogledima strijeljajući tetku
odahnula je kad je vlak krenuo ka Varešu, baš je
dosadna izetilo joj je iz usta, ćaća se samo nasmijao.
Marijan i Leila su se rastali na stepenicama i
pošli svako u svoju sobu, ćaća moj ćaća mislio
je Marijan, i tebi se dopala Leila.
Uzeo je knjigu i zaboravio na sve oko sebe, bio je
zadovoljan današnjim danom koji je ispao da se
ljepše ne može ni poželiti, nije uspio dugo da čita
misli su mu odlutale daleko.
Zamišljao je da je doma sa svojima a i Leila je bila
sa njima , nije mogao da zamisli da i dalje živi sa
svojim stricem, a bio je nemoćan učiniti nešto .
Leila je ležala u krevetu i razmišljala o Marijanovom
ćaći, kako je bio prijatan i lijepo razgovarao sa njom
osjećala se tao prijatno u njegovoj blizini .
Stric i njegovi pogledi, nisu imali djece, nadala se
da će je prihvatit kao svoju, na žalostnisu.
Kako su bili ljubazni dok su joj roditelji bili živi a sada
sada je gledaju samo kao teret kog bi se rado riješili.
Nedostajala joj je toplina i ljubav, ne želi nikome
da bude privjesak koji smeta i koji treba odbaciti.
Vrata su se otvorila i pojavila se sestra pozivakući
pacijente na večeru, polako je ustala i krenula ka
trpezariji, još pod dojmom današnjih događaja.
Marijan je došao u trpezariju kad je Leila već sjedila
za stolom pozdravio ju je i poželio dobar tek i sjeo
za svoj stol još uvijek gledajući ka Leili sa osmjehom.
Prorok .
Post je objavljen 14.11.2009. u 00:00 sati.