VOSTRJAKOV...
VOSTRJAKOV (Kroz prozor gleda na ulicu)
Gledam kroz prozor i vidim snijeg.
Zimska je slika odavno znana mojoj duši.
Nekakvi glupi čovjek
Stoji u veži zgrade preko puta.
Drži hrpu knjiga pod rukom,
Puši lulu s bakrenim poklopcem.
Sad brzim koracima
Cestu prelazi odjednom
Evo nestao je u prozorskom okviru.
(Kucanje na vrata)
Sad čujem kucanje na vrata.
Tko je?
GLAS S DRUGE STRANE
Otvorite. Brzojav.
VOSTRJAKOV
Laže. Ćutim da je to laž.
To uopće nije brzojav.
Srcem osjećam oštar nož.
Da li da otvorim ili ne otvorim?
GLAS S DRUGE STRANE
Otvorite!
Zašto otežete?
VOSTRJAKOV
Čekajte!
Gurnite mi pošiljku ispod vrata.
Brava je razbijena. Doviđenja.
GLAS S DRUGE STRANE
Morate se potpisati u knjigu.
Otvorite mi što prije dveri.
Nemate me se zašto bojati
Otvorite što prije. Nisam zvijer.
(Vostrjakov odškrine vrata)
Uđite. Gdje ste? Što je to?
(Gleda iza vrata)
Pa kamo je nestao? Nije mogao daleko otići. Ovdje se nema gdje sakriti. Gdje je? Ulica je skroz prazna. Bože moj! I na snijegu nema tragova! Dakle, nitko nije dolazio do mojih vrata. Tko je kucao? Tko je govorio sa mnom kroz vrata?
(Zatvara vrata)
<1937-1938>
(Prijevod moj!)
Post je objavljen 09.11.2009. u 12:23 sati.