Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/imjustkid

Marketing

Djevojka zakopana u laži - prošlosti, silovanja.

Igram li bocu istine. Predstavit ću se kao laž - moje ime je laž. Nasmijat ću ti se, pogledati te. "Vjeruješ li mi?" Upoznat ću te sa drugim djelom mene, mene same. Ona se zove. Ne, ona nema ime. Bar ja mislim tako. Svaki dan kad se digne iz kreveta od kasne burne noći. Digne se, popije kavu. Uvlači dim cigareta u sebe. Njene masnice na tijelu svijetle na ranoj zori. Ljubičasta boja koja se preljeva sa crnim. Rukama se pridržava za usne. Ne bi li progovorila. "Riječi?" Ona ne zna za njih. Tada plače. Svako jutro, žali. Žali za sutra, jer ona živi u budućnosti, 2 min. Budućnosti, a što li je sadašnjost, strah ju je pitati. Boji je se. Izgubljena je u njoj. Prati tragove. Bježi glavom bez obzira. Makar stoji na jednom mjestu. Ukopana, pogledom hipnotizirana. Strop postaje glavni vrh njenih ciljeva. Jer ne može dosegnuti više. Trudi se, bori se, radi do kasno, a dobije rezultati bez cijene. Ona ima cijenu, prodaje se. Prodaje sve što vidiš na njoj. Kupila me je, kupila je moju duši. Mrzim je, jer ogovara. Ona je zmija koja me je otrovala. Koja je zaprljala krv u mojim venama. Očisti me, da vičem tebi. Ugrizi me i nju su grizli. Palili su čikove na njoj. Pogledaj joj ruke. Žena? Tako si ju zvao. Bila ti je robija. Život to želi i od mene da ti služim. Pokaram ti se. Bludnost. Stvorio si je sam. Sreću nikad nije spoznala, jer nije vidjela dana. Svjetlost godinama bijaše ugašena u njenim očima. A sada nastupam ja. Imam njezine ugašene oči. Vrtim bocu u ruci. Lijevo desno. Hajde hipnotizirat ću te. Priviti usne na tvoje uho. I šaptati ti. Istinu? Poljubi me. Hajde da te otrujem. Otrovana sam tuđim riječima. (Dio mene truje se dimom). Ispila sam sve suze ovoga svijeta (Dio mene pije kofein.) Pretučena sam od sumnjičavih pogleda. Stečenih u tami. Punog mjeseca (Dio mene je pretučen). Plačem. (Dio mene plače). Ne. Lagala sam, ja nemam ime. Ja sam istina. "Sjećaš se?" Bacam bocu pokraj tvojih nogu. Skidaš se. Sve si, si umislio. Smijem ti se u lice. Uzdah dva, prekrij mi usta. Dok me ljubiš. Inače ja ću početi vrištati. Njegovo ime. Izdat ću se. On je taj dio mene. Danas ti ugasi dim doći ću doma nakon kasne burne noći. Ujutro ću popušiti dio cigarete i popiti kavu. Na tijelu će mi ostati tvoje masnice, a tada. Tada ću početi vrištati. Rekla sam ti da sam to ja. Tvoja mračna strana. Tvoja savjest koja te proganja. Krvave plahte ostavi za suvenir. Dok ću ja plakati, lagala sam. Oprosti mi.



Post je objavljen 08.11.2009. u 00:31 sati.