I dalje ne znam što je u njegovoj glavi
A bojim se onoga što je u mojoj glavi.
Vrijeme je brzo prošlo onu večer kraj njega
Nije ništa bilo.
Samo zezancija,glazba,film,razgovor...
Bilo je lijepo.
Osim onog dijela kad sam doma došla.
U pola dva ujutro!!!
Naravno,mama ljuta kao ris.
Izašla sam s izlikom da idem sa I. u grad vidjeti za novu jaknu i čizme
Koga briga.
Odljutit ce se.
Mislim da sam zaslužila tako lijepu večer.
Zar ne?
I dalje se bojim.
Jer počinjem osjećati nešto
Što nisam već dugo
I to me sve izludjuje.
I čekam poruku ili poziv na šetnju
Naravno,odgovor će biti : da
Post je objavljen 07.11.2009. u 16:08 sati.