Nakon kulture tijela slijedi kultura duha
Da satre svaku pomisao na novu sexualnu revoluciju, koja sam što nije počela jer su se svi nešt raspisali o sexu, Katica, kao glavni krivac, odlučuje otvoriti sasma novu stranicu u svom životu. I pisati o kulturi. Jbte, kud ste nestali?
Odlučila je pred cijelim svijetom, tj pred vama, priznati da gubi vrijeme čitajući knjige. S obzirom da se o ukusima ne raspravlja molim vas da niko ne zine pred njenim uvjerenjem da je Dežulović car. Dobro, dobro, tu ste se složili. Ali, uvijek taj ali..Ako je Dežulović car onda je stari Meša Selimović bog. Znam da ste graknuli ali u vjeru se ne dira pa pustite Katici njenu.
'' A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom.
Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i pristajanja.''
Meša S. ''Tvrđava''
Prekrasan opis današnjeg kolektivnog duha rvackog naroda. Kaj su i u ono vreme znali za ''tranziciju''?
''Ja se ničeg ne bojim..'' isprsi se Katica.
Sam sam ju pogledala.
''Ne, ničeg i nikog... Osim sutrašnjeg dana''.-procijedila sam.
I istina, hrabra je ona uvijek bila u današnjem danu. Ali pomisao na sutrašnji uvijek je od nje učinila perce. Jer nikad ne zna kakav će sutra biti vjetar.
PS molim lijepo, kao danak kulturi, da se ispod nađe bar dva tri komentara.
A drugi ću put opet o nekim životno važnim stvarima. Cipelama?
Post je objavljen 06.11.2009. u 17:38 sati.