Kad je hrvatska rukometna reprezentacija u Portugalu 2003. godine osvojila Svjetsko prvenstvo, sportski su se komentatori složili u ocjeni da je za sjajnu igru zaslužna sinergija koja se razvila iz prijateljskih odnosa unutar tima i prijateljskoga odnosa tima s izbornikom.
Međutim, kad je naša nogomenta reprezentacija ispala iz kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo u Južnoj Africi 2010. godine, svi su za to optužili izbornikovo nastojanje da igračime bude prijatelj. Jednoglasno su tvrdili da prijatelj ne može autoritativno voditi tim i kontrolirati momčad.
Kako smo mogli zbog izbornikova prijateljstva s igračima izgubiti svjetsko prvenstvo?
Jednostavno:
Prijatelj od prijatelja ne zahtijeva, ne pokušava ga promijeniti, ne kažnjava, ne uspostavlja hijerarhijski odnos, među prijateljima svi su više-manje jednaki. Dok je sve u redu, dok su svi jednako motivirani, prijatelji dobrovoljno surađuju i rađa se sinergija. Međutim, pod pritiskom, u ozbiljnim situacijama koje traže disciplinu i napor da bi se riješio problem, nisu svi jednako motivirani, ne doživljavaju svi jednako svoju ulogu u rješavanju problema, počinju svađe i sukobi.
Post je objavljen 06.11.2009. u 12:38 sati.