Divlje guske su ptice selice. Kao i sve druge ptice selice, svake jeseni i svakoga proljeća lete tisućama kilometara od svojih ljetovališta do svojih zimovališta i nazad. To je tako dug i tako težak i opasan put da mnoštvo ptica nikad ne stigne na cilj. Nekim je pticama lako, jer imaju laka tijela ili velika krila pa dobar dio puta uglavnom lebde nošene zračnim strujama. Ali divlje su guske velike i teške ptice i u letenje moraju uložiti puno više napora nego sićušne selice. Nijedna divlja guska koja bi morala sama letjeti tisuću kilometara nikad ne bi stigla do cilja. Uginula bi putem od napora.
Zato se divlje guske (i još neke vrste ptica s istim problemom) da bi preživjele taj dug i opasan put lete u jatu. Razvile su poseban način letenja kojeg stručnjaci nazivaju V-formacijom jer podsjeća na slovo V.
Guska na čelu formacije je vođa i njezin je posao najteži. Ona mahanjem krila ne samo da leti i održava sebe u zraku, nego stvara zračne vrtloge koji olakšavaju let pticama iza nje. Zbog tako teškoga posla, guska-vođa brzo se umori.
Kad guska iza nje osjeti da se vođa umorio, prileti i preuzme ulogu vođe, a umorni vođa odleti na začelje formacije (gdje je najlakše letjeti) da se odmori. I tako se u V-formaciji u pravilnim razmacima smjenjuju vođe jer je cijelome jatu važno da vođa bude odmoran i snažan. Guske redom preuzimaju tu odgovornu i tešku zadaću. Tijekom dugog leta do odredišta, svaka guska mnogo puta mora biti vođa.
Iz vlastitoga je iskustva svakoj guski u formaciji jasno koliko je posao vođe naporan. Zato mu ne podmeću klipove pod noge, ne nastoje mu preoteti njegovu vodeću ulogu, nego mu sve nastoje pomoći. Kad osjete da usporava i da se počinje umarati, gakanjem ga podržavaju i ohrabruju da izdrži još malo.
Ali najljepše od svega je ponašanje gusaka kad jedna od njih zapadne u nepriliku, kad počne padati od bolesti, premorenosti ili pogođena metkom. Jato takvu gusku nikad ne ostavlja samu. Formacija, doduše, nastavlja let, ali dvije najumornije guske, sa začelja formacije spuste se na zemlju i ostanu s onom koja je pala dok se ne oporavi ili dok ne ugine. Nakon toga, zajednički leteći i smjenjujući se na mjestu vođe, te se guske priključe prvom sljedećem jatu.
Promatrajući ponašanje divljih gusaka, shvaćamo zapravo što je to tim i što je timski rad.
1. Tim je složna suradnička skupina ujedinjena oko nekog zajednočkog cilja koji je svima jednako važan. Članovi tima suradnjom mogu napraviti posao neusporedivo lakše, brže i bolje nego što to bilo tko od njih može napraviti kad radi sam.
2. Uloga vođe u timu nije počasna, nego radna. Vođa mora preuzeti odgovornost za uspjeh u timu. Kad to više nije u stanju, mora se povući. Svaki član tima može biti vođa ako za taj posao ima snage i ako je spreman preuzeti odgovornost za cijeli tim.
3. Članovi tima pomažu jedni drugima i surađuju. Nastoje olakšati posao jedni drugima, ne ometaju, ne prigovaraju, ne podmeću nego bodre jedni druge da svatko što bolje obavi svoj posao i da zajednički stignu do cilja.
4. Tim neće prestati rad ako neki član ima problema. Posao se mora nastaviti, nema odustajanja. Međutim, svaki član u timu je važan i tim nijednog svoga člana ne će ostaviti na cjedilu: netko će ostati s njim i pomoći mu da riješi problem.
Post je objavljen 06.11.2009. u 12:22 sati.