Marketing
astro-ljubavna
i ja sad ne znam ...
zaista se više ne sjećam
da l' rekoh ti ikada:
u tvojem oku pronađoh svoj dom
i bljesak dalekih svemira.
nepomičnim pogledom
tonem do dna tvoje duše
i oko mene se svjetovi ruše
i ponovo rađaju iz tvojih zjenica.
slutim prasak novih zvijezda
i sudare galaksija
u treptaju svakom,
mi početak smo vječnosti,
vrelo nepresušne radosti.
moja ruka u tvojoj obećanje je tiho
da nam ne može ništa nitko,
i kad budemo ponovo prašina zvjezdana
kroz eone treperit će titraji naših srca
poput krhkog mosta preko bezdana...
posvećeno kermitu - žapcu mog života.
Post je objavljen 06.11.2009. u 10:16 sati.