željela bih da mogu ograničiti sebe na samo ono što je potrebno. da točno znam granicu do kud je nešto zaista potrebno.
govorenje, hranjenje, zadovoljstvo, davanje, primanje.
sve iznad je suvišno, zaustavlja, odvlači pažnju od onog bitnog.
čitam, i to pomaže da ostanem na putu ustrajanja, oslobođenja.
iz knjige koju čitam: .."konačni rad centra mišljenja povezan je sa konačnim radom emocionalnog i centra kretanja - a
to znači, da je određena misao NEMINOVNO povezana s određenom emocijom (ili mentalnim stanjem) i sa određenom
vrstom pokreta (ili položaja); jedno izaziva drugo, to jest, određena vrsta emocije (ili mentalnog stanja) izaziva određene
pokrete ili položaje i određene misli, a određena vrsta pokreta ili položaj izaziva određene emocije ili mentalna stanja i tako
dalje. Sve je povezano i jedna stvar ne može opstati bez druge."
sad mi je jasnije zašto se tako teško osloboditi nekih misli i osjećaja, sad mi je lakše upustit se
u borbu s tim i izbjeći ono što do sad nisam mogla.
Post je objavljen 05.11.2009. u 23:59 sati.