Nadam se da neću razljutiti nikoga iz "Lipicanske barokne raskoši" što sam se usudio staviti ovaj video na svoj blog.
Kako se pokušavam vratiti malo u normalu nakon teških dana punih emocija i tuge najlakši način za mene je da pišem o ljubavi koja traje i traje, i nikako da se do kraja zaokruži a, to su konji.
Kako sam ovaj put odlučio da me ništa ali ništa ne može u tome spriječiti , naravno osim (bolesti ili smrti) željno očekujem 2. ili 3 mjesec kada se budu stekli neki početni uvjeti onako kako si ja zamišljam da bi trebalo krenuti.
Imam zadovoljstvo i čast poznavati jednu divnu, toplu, i nadasve spremnu osobu da pomogne pa i onda kada i sam skužim da sam malo naporan (ne malo već puno oprosti M.)
postavljanjem pitanja i pitanja i pitanja i dobivam odgovore bez ljutnje i sa izuzetnom strpljivišću, to je osobina izrazito dobre i pozitivne osobe, koju jednostavno moraš u kratkom vremenu zavoljeti kao posebnu dragu prijateljicu što mi stvarno čini veliku čast.
Mogu razumjeti svakoga tko ne voli konje, tko jednostavno nema afiniteta za bavljenjem time,
no teško bi bilo shvatljivo da ti ljudi ne razumiju barem pokušaju razumjeti mene i one kojiima je to ljubav, poziv život , hobi , ili sport.
Meni je to ispunjenje sna , meni je to zadnja neispunjena ljubav u zalazu mog života ,i to ide u ostvarenje.
Prvi put kada sam vidio tu ljepotu , tu rapsodiju, od samih jahača, odjeće,
elegancije, pa onda ljepote pokreta,gracioznost njihovih konja,,tada sam shvatio da to mogu samo ljudi puni ljubavi prema ljudima ali i prekrasnim ponosnim životinjama to su osobe koje su zapravo puni dobrote , topline, osjećaja.A ja imam čast poznavati samo jednu damu na crnom konju, u smeđoj prekrasnoj haljini crnim šeširićem sa bjelim (mislim) perjem.
.Nadam da mi se bude pružila prilika da ih upoznam sve, naravno opet uz pomoč moje "mentorice" ili kako ju volim nazvati profesorice iako je liječnica.
.
Sve o "lipicanskoj baroknoj raskoši" možete doznati na Googlu.
Post je objavljen 04.11.2009. u 20:57 sati.