Ideja:
Ova priča me naučila da mašti nikad nema kraja, i da lijepe snove treba
pamtiti i sjećati ih se.
Likovi:
Alisa, kneginja, kraljica, kralj, krvnik, prase, mačka, miš…
Najviše mi se sviđa Alisa, zato jer je puno putovala i puno toga vidjela.
Kratki sadržaj:
Jednog dana Alisa je vidjela bijelog zeca. Bio joj je čudan zato jer je bio obučen. Pošla je za njim u zečju rupu. Kada je ušla u rupu počela je padati, dugo padati. Kada je pala našla se u nekom hodniku. Opet je vidjela onog zeca koji je ušao u jedan lijepi vrt. Alisa je htjela ući unutra, no bila je prevelika. Na jednom stoliću u bočici bio je napitak, i pisalo je da ga popije. Kada ga je popila smanjila se, ali su vrata bila zaključana. Na kraju je ipak nekako ušla u vrt. Tamo je sa kraljicom igrala poker. Jednog dana netko je na dvoru ukrao kolače, pa je bilo suđenje. Na suđenju je Alisa počela rasti. Odjednom se probudila i bila je doma. Shvatila je da je to sve bio san. Divan san. San je prepričala sestri. Kasnije je otišla večerati i spavati.
Najuzbudljiviji događaj u priči:
Alisa dohvati lepezu i jedne rukavice, i upravo kad pođe iz sobe ugleda jednu bočicu. Ona je uzme i popije to što je u njoj bilo. Mislila je da će je to povećati kao i ostale bočice. Odjednom je počela rasti i narasla je toliko puno da više nije mogla izaći iz kuće.
Dojam o djelu:
Ova knjiga mi nije dobra. Uopće ju nisam htjela čitati, no morala sam jer
lektira je lektira.
Post je objavljen 04.11.2009. u 20:13 sati.