U noćima poput ove, ja sam Neruda,
Jer dok je kiša nekada znala padati
držala bi ruke na tvojim dlanovima
i tražila da me držiš dok posrćem.
Sjećam se, u noćima poput ove
kad činio si se korakom do beskraja
zaklinjala sam se nijemim riječima.
Stara se osjećam bez tebe, tijela mlada,
utopit ću se noćas u ovim stihovima.
Noćima kao ova, prazninom ispunjena,
razmišljam o tome kako želim, tiho,
leći kraj tebe kao što ležala sam nekada,
slušati kapi kiše na ovim prozorima
staklenim barijerama prema stvarnosti.
Poželim, sjećajući se tvojeg osmjeha
prestati na jednu noć biti Neruda,
položiti ruke na izdajničke dlanove
i postati opet, kraj tebe – ja.
(all rights reserved, angels do cry
Post je objavljen 04.11.2009. u 15:55 sati.