Marketing
Return to Castle Wolfenstein (2001)
Povratak u Dvorac Wolfenstein (2001)
Razvojni tim: Gray Matter Interactive / ID Software
Izdavač: Activision
Platforma: PlayStation 2, Xbox, PC
Izdan: 19. studenog, 2001 godine
Žanr: Pucačina iz prvog lica
Foršpan igre...
Mode: Single player, Multiplayer
Predikat: M, 15+
Originalna muzika: Bill Brown
Priča: John Carmack
PRIČA:
"- Radnja igre se odvija 1943 godine. Vaše ime je B. J. Blazkowicz i specijalno ste obučeni pripadnik američke tajne službe OSA (Office of Secret Actions), koji ima za zadatak špijunirati aktivnosti časnika SS Paranormalne Divizije u Njemačkoj.
Nakon što ste umakli iz zarobljeništva u dvorcu Wolfenstein, a kasnije obavili svoje primarne zadatke dobivate novi zadatak da se ponovo vratite u dvorac kako bi osujetili planove zloglasnog Heinricka Himmlera koji se bavi genetičkim inženjeringom i okultinom znanošću. On vjeruje da može uskrsnuti crnog viteza po imenu Heinrick I. iz desetog stoljeća, koji bi sa svojim okultnim moćima njemu i Hitleru pomogao da dobiju rat. Također planira dignuti iz mrtvih Heinrickove barbarske vojnike i tako jednom zauvijek poraziti Saveznike."
RECENZIJA:
- Moram reći da obožavam igrati pucačine iz 3. lica koje radnju imaju u vrijeme 2. svjetskog rata (također su mi i strategije sa takvom temom iznimno drage), jer stvarno nema ništa bolje od toga kad nacistima prašiš guzice (svaka čast SF pucačinama, ali se ne mogu mjeriti sa drugim svjetskim...osim naravno Half- Lifea). Ali još bolje je kad nacistima prašiš guzice u nadnaravnom elementu. Zato kad se je prije 8 godina pojavila Return to Castle Wolfenstein (skračeno RTCW) željno sam čekao trenutak kad ću je odigrati na svom PC-u. No, krenimo redom:
Dobre strane:
- scenografija okoliša, ugođaj i sama atmosfera
- neprijatelji (od ljudskih izdvajam žensku Elitnu Gardu, a od nadnaravnih Zombi Vitezove, dok su najžilaviji i najsmrtonosniji u bliskoj borbi brzi Loperi)
- grafika i odličan Intro igre (uvod)
- zvuk (realne eksplozije granata i anti-tenkovoskog Panzerfausta su fenomenalne) i zarazni i vrlo ugodni soundtrack
- nadnaravni elementi igre i maštoviti glavni negativci sa kojim je lako izaći na kraj
- igrivost koja je čistokrvni FPS (First Person Shooter) i koji nema puno zavrzlama oko rješavanja nekih zagonetki...znači mozak na pašu i deri brale
- oružje (naj od svih mi je FG42 laka automatska puška padobranaca) i brzo zagrijavanje Sten mašinke sa prigušivačem i Venom Guna
- necenzuiranje nacističkih znakova
- Multiplayer (jedan od bolje napravljenih za igranje sa prijateljima)
- osjećaj da je igra nastala pod utjecajem filmskih serijala Indiana Jones (nacisti i okultno) i The Mummy (akcija)
Loše strane:
- Singleplayer malo prekratak u svom trajanju
- prelagani glavni negativci (Bossovi), a pogotovo Heinrick I.
- skupljanje blaga (zlatne poluge ili pribor) bez svrhe
Opake propadnice Elitne Garde na vašem snajperskom nišanu
Završna riječ:
- Iako za današnje pojmove modernijih igrača igra grafički izgleda zastarijelo (zaslužan id Tech 3 engine - koji je pogonio i Quake III Arenu) za igrača poput mene koji mnogo ne pati da mu grafika izgleda tip top, igra i danas ima svoju vrijednost i moje mišljenje o njoj u zadnjih par godina nije nije nimalo opalo.
Neke današnje modernije igre nemaju ovako:
- skladan scenski izgled
(gotički prizor dvorca i okoline, ali i njegove unutrašnjosti...kao da ulaziš u Drakulin dvorac) od čega se najviše ističu panoramski prizori otvorenog prostora (recimo scena na žičari, koja kao da priziva "Where Eagles Dare" (1968), a koja oduzima i danas dah kad gledaš taj snijeg i planine, jednostavno skoro da osjetiš tu hladnoću ili scena kad se prvi put pojave padobranci Crne Garde)
- fizionomiju kretnji neprijatelja
(kad ih pogodiš trzaju kao pravi ljudi, uvijek su na oprezu i oni koji izgledaju zajebaniji kao recimo Crna Garda su uvijek pognuti, ali najviše fasciniraju kretnje Zombi Vitezova i ženske Elitne Garde, koji su jako zafrkani protivnici u tom pogledu. Također izdvajam i izgled vatre kad krene bacač plamena u vašem smijeru, te izgled zapaljenih neprijatelja.)
- inteligentne neprijatelje
(iako AI nije fenomenalan kao recimo u Half-Life serijalu ipak kod ovih Švaba nema bezglavog jurišanja gdje ćete ih pokositi bez problema, jer oni ne samo da gledaju kako da vam dođu glave bilo da vam pokušavaju doći iza leđa, bilo da rade u tandemima, nego će vam vratiti nazad granatu koju ste im bacili, a ako ih je malo neće ići u napad nego će pozvati pojačanje ili će oglasiti alarm.
Od živih neprijatelja najžešće su pripadnice Elitne Garde poručnice SS-a Helge Von Bulow koje su tako spretne u pucaj i izbjegavaj taktici da jedino gore neprijatelje koje sam do sada imao prilke sresti u video igrama koji su žešći od njih su one Nindže u prvom Half-Lifeu, dok ih jedino šišaju groteskni Loperi - genetički modificirana čudovišta što izbacuju strujne naboje, te moji najveći favoriti Zombi Vitezovi koji će vam se polako primicati u pokunjenim pokretima sa metalnim štitovima ispred sebe tako da kad zapucate na njih svi se meci odbijaju prema vama i čine vam dobru štetu na zdravlju, a ako vas uspiju stjerati u kut onda ste stvarno najebali jer će vas iskasapiti sa sjekirama i mačevima...dok će im se zombijevske lubanje pakleno kesiti sa nadnaravno svijetlećim očima)
- oružje (ne samo da je liijepo i kreativno napravljeno, nego je i adekvatno zvučno osposobljeno a to znači da kretnje u igri bilo vas bilo neprijatelja prati vrlo realan zvuk; tako je čista uživancija staviti prigušivač na Luger 9mm Parabellum ili pucati istovremeno na kaubojski način sa dvije Colt Model 1911-ce, dok je prava milina čuti štekanje Thompsona, MP40-tice ili super mini guna pod imenom Venom koji od bilo kojeg ljudskog neprijatelja napravi kašu mesa i kostiju.
Moram spomenuti da iako najmoćnije oružje Venom i Sten se vrlo brzo pregriju te se možete naći u jako ganoj frci ako ste okruženi neprijateljima, no to je svakako detalj koji podiže igrivost same igre. Sten također ispada najkorisnije oružje zbog svog prigušivača.
Kad ovo ugledate to je vaš kraj...
Ovo je odlična igra i jedan od najboljih FPS-a ikad napravljenih, čiji su svi aspekti odlično napravljeni, a da sama igra nema nikakvih većih (bogme niti manjih) mana. Ako se poželite odmoriti od serijala "Call of Duty", "Medal of Honor" ili "Brothers in Arms" i zaželite se malo WWII akcije u natprirodnim vodama sa izrazitim ZF/Horor elementima i dobro tempiranim soundtrackom (dok istražujete ima horor glazbu, no kad krene akcija krene i glazba prigodna za bitke) ovo je siguran naslov za vas...
THE SCENA:
- Iako jako lagan (čak i na najtežoj razini) posljedni glavni negativac Heinrick I. je ipak dobar protivnik da se malo iživite sa Venom Gunom po njemu (lijepo je vidjeti kako mu oklop polako otpada)...
Heinrick I. i ekipa vas se žele dočepati (sredite vješticu Mariannu Blavatsky i obavili ste 80% posla, jer je ona najteži protivnik)
- također moram spomenuti i sekvence kad prvi put vidimo Vitezove Zombije u okršaju sa švabama (taman za filmski prizor) i to tako da vi gledate s visine posljednju obranu 3-4 nacistička vojnika protiv 5-6 opakih kreatura...naravno kreature pobjeđuju ako ne pomognete neprijatelju, no oni će nastaviti pucati na vas unatoč vašoj pomoći...zato pustite ih neka umru.
Post je objavljen 05.11.2009. u 19:07 sati.