četvrtak, 28.02.2008.
Stjepan Tomaš-Mali ratni dnevnik
Bilješke o piscu:
Stjepan Tomaš je rođen 1947., poslije II. Svjetskog rata u Novoj Bukovici kod Slatine. Gimnaziju je završio u Našicama, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Živi i radi u Osijeku. Objavio je nekoliko romana za djecu: «Moljac i noćni čuvar», «Dobar dan, tata» i «Halo, ovdje komandosi». Knjiga ratnih dnevničkih zapisa «Moj tata spava s anđelima» nadopunjena pojavila se ponovno pod naslovom «Mali ratni dnevnik». Napisao je i četiri zbirke pripovijedaka za odrasle: «Sveti bunar», «Tko kuca otvorit će mu se», «Smrtna ura», «Anđeli na vrhu igle» te romane: «Građani u prvom koljenu», «Taninska četvrt», «Život u provinciji», «Zlatousti».
Književni rod:
Epika
Književna vrsta:
Ratni dnevnik
Tema:
Domovinski rat
Osnovna misao:
Rat je najgore što se čovjeku može dogoditi
Mjesto radnje:
Osijek – citati: «Nastava je odgođena do daljnjega, dok ne dopusti čika
Bora Ivanović, komandant vojarne 'Milan Stanković' u
Osijeku.»
«Iza njega veliki crni plakat na kojemu je pisalo: OSIJEK
NIKADA NEĆE BITI OCEK.»
«Moram završiti ovaj dnevnik iz opkoljenog (ali
neosvojenog) grada»
Vrijeme radnje:
Domovinski rat 1991; kraj ljeta, jesen '91.
(vidi se iz datuma: od 6. rujna, petak do 2. prosinca, ponedjeljak)
Kratki sadržaj:
Te godine nije počela školska godina zbog rata. Cvijetu bi zakašnjeli
početak školske godine inače radovao, ali ne i ove. Roditelji su joj svaki
dan išli raditi, a ona je ostajala sama kod kuće. Često je nestajalo struje.
Cvijeta se rado igrala sa svojom najboljom prijateljicom Zlaticom. Baranja
je šaptom pala. Mladi bračni par Reisner se odselio u Njemačku i povjerio
Cvijeti dvije mačkice, Mimi i Kima. Počela je radio-škola u trajanju od tri
minute. Kod Zlatice na Sjenjaku bilo je jako gadno, bar u skloništu. Sve
izgleda kao kaznionica. U jesen, 3. listopada, pogođena je i njena škola.
Tata uglavnom kuha ručak. 10. 10. je bačena «krmača» na krov Zlatičine
zgrade, probila je nekoliko katova i zapalila stanove. Zlatica će nekamo
otputovati. Došla je struja nakon 50 sati. Cvijeta je gledala na TV-u
američku seriju «Kućni video». Opet je nestalo struje, a znači i hladnije je.
Neka reporterka je pričala s gardistima o vjeri. Pokazalo se da ju nitko nije
odbacio i prestao vjerovati u Boga. Mnogi su nosili krunice oko vrata.
25. 10. se vratila struja pa se tata odlučio obrijati, ali je uspio obrijati
samo jednu stranu, odmah je nestalo struje. Idući dan došao je djed iz
susjedstva s unučicom telefonirati kod njih. Cvijeta je upitala Mirticu gdje
su joj mama i tata. Rekla je da joj tata spava s anđelima. U trgovinama je
sve poskupjelo. Na TV-u se sve slabije vidio zagrebački program, ali zato
se dobro vidio novosadski i beogradski. U «Glasu Slavonije» naslovi su
veći od članaka. 14. 11. je opet pogođena katedrala. Cvijetin tata je
slušao nestrpljivo glas Europe ne bi li čuo priznanje Hrvatske. Zlatica je u
Austriji u nekoj obitelji i ide u hrvatsku školu. 20. studenog je pao
Vukovar. 30. 11. je pao prvi snijeg, ali Cvijeta nije smjela ići van. Idući
dan njeni su roditelji odlučili da ide u Pinkafeld u Austriji sa školom
«Dobriša Cesarić». Cvijeta je tu noć toliko plakala da je ujutro imala
temperaturu. Na večer su išli u grad kupiti nove termo-hlače, trenirku,
papuče i još neke sitnice za put. Trg je bio posve pust. Navečer nije mogla
zaspati. Pitala se je kad će ponovno u Osijeku osvanuti lijepi bezbrižni
dan.
Analiza glavnih likova:
Cvijeta
Djevojčica koja je odlučila pisati dnevnik, ima 12 godina, ide u 6. b. razred
OŠ «Anka Butorac», mrzi rat.
Mama
Farmaceutkinja, dosta je pesimistična.
Tata
Prosvjetni inspektor, pravi optimist, voli se šaliti.
Sporedni likovi:
Zlatica, susjedi
Jezik i stil:
Pisano je u obliku dnevnika današnjim rječnikom.
Stilska sredstva:
Epiteti: Nova, školska, ovogodišnje, zakašnjeli, pečeno, mučeničkog,
napaćenog, dnevnoj, pune, zlatni.
Onomatopeje: «Dum! Dum! Dum! – čula sam kratke tupe udarce.»
«-da se u zraku umjesto zvuka granata ponovno čuje pjev
ptica ili bar buka autobusa i tramvaja…»
Kontrast: «On je za sebe govorio da je Jugoslaven – rekao je tata –
takvu je i zastavu za praznike isticao. Odnedavna govori da je
Hrvat, iako ga nitko ne pita šta je.»
Usporedbe: «Kao, mama je danas bila ljutita na nas, pekla ih je nevoljko,
pa kolači nisu uspjeli.»
«…vi ste djevojčice kao plodovi voćke.»
«S tom će školom biti kao s onom pačjom.»
«…izgledaju kao kaznionice u američkim filmovima.»
Metafora: «Grad odijeva točkastu pidžamu.»
Dojam o djelu:
Dnevnik mi se jako svidio jer je realističan. Prikazuje rat baš onakvim
kakav je bio.
Post je objavljen 03.11.2009. u 10:41 sati.