Dragi moji,
Jučer smo proslavili blagdan Svih Svetih, dan kada se na poseban način spominjemo i molimo za pomoć svim poznatima i manje poznatima Svetima i Sveticama Kraljevstva Nebeskog.
Nastavljajući dugogodišnju tradiciju, i ove smo godine mi ''trsaćani'' (pri tome mislim na trsatske framaše opčenito a ne samo na one koji žive na Trsatu) bakon večernje Sv. Mise pohodili trsatsko groblje te smo se pjesmom i molitvom poklonili kod glavnog spomen-križa, kod spomenika posvečenog svim herojima domovinskog rata, te kod grobnice časnih sestara Sv. Križa (ovom redu pripadaju i naše časne na Trsatu) i naravno kod grobnice naših franjevaca. Nakon prigodne molitve, posebno dojmljiv trenutak kod grobnice franjevaca bio je kad smo svi zajedno otpjevali pjesmu ''Sestrica Smrt''... Sigurna sam da je u tom trenutku svima proletjela misao o našem poimanju sestrice Smrti i kako je ponekad teško prihvaćamo kada ''posjeti'' nekoga od naših najmilijih, koje volimo i koji na žalost nisu više sa nama . . . barem za sada. . .
Danas je Dušni Dan, spomendan svih vjernika koji više nisu sa nama... Danas su mnogi (kao i u protekle dane) pohodili groblja svojih najmilijih ukrašavajući ih sa prigodnim cvijećem i svijećama. U ovo doba godine, u predvečerje, groblja su mi posebno lijepa jer odišu nekim spokojem... sve te lučice, lampioni polako tinjaju i u daljini ostavljaju svoj trag svijetlosti...i djeluju...djeluju kao da nam na taj način, kroz sve te lampione dušice naših voljenih poručuju da su ovdje sa nama i da nas čuvaju i osvjetljuju naš put ka istinskom Putu. Ti maleni tragovi svijetlosti, naočigled su tako nježni i krhki, a opet tako otporni jer se odupiru svim naletima vjetra, i svaki plam i dalje tinja, i tinja za svakoga od nas i osvjetljuje nam put kroz naše bure i oluje...
(DT)
Post je objavljen 02.11.2009. u 23:27 sati.