Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/imitationoflife

Marketing

Life code (101000)

Evo prođe još jedna godina, da srce moje ne zatitra. Gdje su osjećaji nestali, zore, poljupci, zagrljaji. Kad si otišla nisam volio mnogo, srce je drhtalo, boji se. Hoću li jednom poslušati pjesmu što je anđeli sviraju. Je li to moja pjesma? Pravilni tonovi crkvenog zvona nagovijestili su ponoć. Burne noći, kratkotrajne strasti, pijana poznanstva s vremenom utihnu i ostaje uspomene, razlomljene i mutne slike onoga što sam imao...

Često sjetim te se…

Hladna noć, obasuta sjećanjima na one što su nas napustili vodila me starom mjestu, klupici. Dubok uzdah, plah i težak pogled...crkva se nadvila nad krošnje i kao da je produbila tamu, jačinu tjeskobnog osjećaja i strahopoštovanja prema uspomenama. Sjeo sam. Je li živ? Starac…ili je i njemu danas netko zapalio svijeću. Znao sam ovdje sjediti i čekati odgovore…ne poduzimajući ništa…

„Nije vrijeme za promjene, opusti se, duboko udahni, mlad si još…“rekao je jednom, ali što dalje, mnogo toga je preda mnom, mnogo toga još ću saznati…da nađem djevojku? Smirim se? Gledam zaljubljene, sretni su.

„Jesu li?“ upitao me…i bez ikakvih emocija, reakcija, staloženo sjeo kraj mene. Prošlo je godina otkako ga nisam vidio, ali još uvijek mi je odgovarao na pitanja koja mu nisam postavio. Smiješak uzbuđenja iskrao mi se na lice, ostao sam sjediti i gledati krošnje. „Nekada sam bio poput tebe, nije lako ostati hladan kada osjetiš da se nešto događa. I sutra ćeš ti biti ovdje, ali tvoji snovi možda neće…ljubav možda dođe, a voljena će otići…“ Kao da nije disao, dahtao je, pogledao me i nastavio: „tvoje suze nestat će s mrakom, ali bol ostat će…podsjećat te da si griješio, da griješiš…jesi li im oprostio…jesi li sebi oprostio…ostalo je na njima…“

Razmišljam…o svemu što imam… mogu te slušati i pričati…sve će i dalje biti isto…ista priča…“Da, možeš me slušati, ali možeš i poduzeti nešto…pišeš svoju priču…interpretiraš je na svoj način…a hoćeš li je i dalje samo pričati…to, ovisi samo o tebi“.

Prekrižio sam se i krenuo dalje…sa još većim teretom…svojim probuđenim snovima i neostvarenim željama…


Post je objavljen 01.11.2009. u 23:51 sati.