Draga moja bako, znam da nikada nećeš dobiti ovo pismo ali ću ga ja ipak napisati kao znak sjećanje na tebe. Osjećam da si sa mnom dok ovo pišem i čitaš svaku moju riječ koju ti upućujem. Kako samo prolaze brzo godine bez tebe, evo sutra je točno pet godina od kada si zauvijek zaklopila svoje oči. Onaj dan kad mi je mama javila da je tvoje srce prestalo kucati i da si nas napustila bio je moj najgori dan u životu. Iz mene je tekla rijeka suza nisam prestala plakati cijeli dan. Na tvom sprovodu svi su me čudno gledali, kao da mi govore, zašto ona plače, pa baka je bila stara, naživjela se. Nitko osim mene nije znao da sam ja izgubila najbolju baku, najbolju prijateljicu, nitko nije znao koliko si mi značila.
Draga moja bako jako mi je žao što ti nisam stigla sve reći što sam željela. Nisam ti stigla reći da te volim najviše na svijetu, iako mislim da si ti to znala. Nikada neću zaboraviti sve praznike provedene kod tebe. Neću zaboraviti našu zajedničku molitvu. Uvijek si imala lijepu riječ za mene. Ja sada bako moja molim za nas obje, neću da se molitva prekine. Koliko si samo krunica izmolila za mene i svoje kćeri, unučad,zetove, praunučad. Život ti je bio težak, jako težak, ali tebe je molitva držala u životu. Mlada si ostala udovica, odgojila si tri kćeri. Sve poslove si radila s voljom, ništa ti nije bilo teško. Tako i mene danas drži sjećanje na tebe, pa sama sebi kažem ako je mogla moja baka mogu i ja. O bako moja, kako mi nedostaješ. A bilo je tako lijepo sve dok si bila s nama, a kad si nas napustila bol je bila teška kao put bez povratka.
Tiho, u snovima, ponekad se sretnemo, ti sa krunicom u ruci, jedna drugoj nešto kažemo. Ugledam na trenutak tvoje lijepe oči i tvoj osmjeh blag. Svakog dana ja se tebe sjetim, za tebe pomolim i neka ti nebo kaže koliko mi nedostaješ. Nedostaje mi naš razgovor u rano jutro, molitva uvečer. Nedostaje mi miris tvog kruha koji si mi svako jutro pekla i miris tvog lipovog čaja. Neki dan sam prolazila pokraj jedne kuće iz nje se širio miris lipovog čaja a ja gledam na vrata i mislim to ti mene čekaš sa čajem. Najteže mi je za blagdane, uvijek spremam kolače za tebe, čak sam jedne godine i paket spremila i onda sjela i rasplakala se jer ga nisam imala kome poslati. Jako mi je žao što nisam bila prije smrti s tobom da se još jednom zajedno pomolimo, da te zagrlim, da ti kažem koliko te volim i koliko mi značiš u životu. Eto ove godina sam prvi put nakon tvoje smrti otišla pred tvoju kuću. Kako mi je bilo teško da samo znaš. Prvi put nije mi imao tko otvoriti vrata, moj sin Ivan je uporno pokušavao ući, ali vrata zaključana. Oko kuće sve uređeno, ali nema tebe. Gledala sam možda ipak dođeš, bila si ti s nama ja sam to osjetila. Pogledam tvoj vrt, tvoje cvijeće propupalo i onda je iz mene krenula rijeka suza, mnoštvo sjećanja na naše zajedničke trenutke. Stajala sam uporno i čekala da dođeš, ali te nije bilo.Izmolila sam Očenaš za tebe i otišla. Tvoja kuća je za mene bila kuća molitve i mira, najljepše mjesto na svijetu. Sad ja više nemam kome doći. Svake godine posjećujem tvoj grob, kitim ga cvijećem, palim svijeće to je najmanje što mogu učiniti za tebe. Tako ti jedino mogu zahvaliti za svu tvoju dobrotu i ljubav koju si mi pružila.Uvijek ću u oku nositi jednu suzu, suzu koju nikada neću zaboraviti koja će me sjećati na tebe.
Draga bako ja znam da si ti sada sa anđelima i znam se da si sretna jer si dugo molila da odeš na nebo, ali Isus je želio da dugo godina budeš s nama, da svoju ljubav prema vjeri i molitvi preneseš na nas.Neka te Isus čuva i neka ti pruži ruku, kao znak pozdrava koji ti šaljem. Neka se moje srce ne slomi, neka kuca bako moja za tebe. Bako moja, znaj ja ću te uvijek nositi u svom srcu, a ti budi uvijek moj anđeo čuvar i zagovornik kod Isusa i Blažene Djevice Marije.
Uvijek tvoja Irena !
Post je objavljen 31.10.2009. u 18:37 sati.