slušajući, osjećala sam hladnoću kako mi obuzima tijelo, kako se penje po živcima i žilama sve do
srca, kako se gnjezdi u najdubljem dijelu mog tijela.
željela sam vrištati da prestane govoriti, a tražila sam još.
kao bolesnik koji uživa slušati o svojoj bolesti, ja sam saznavala sve više ono što nisam trebala.
sve sam to znala, a ipak tek sad saznajem.
sve sam to osjećala, a sad se s tim susrećem.
ne mogu to podnjeti. samo sam trofej više u tvojoj kolekciji. kažem.
preteško je s tim živjeti.
preteško te je voljeti.
ti mene optužuješ, no nemaš pravo kamen bacit, kaže.
mi smo isti, kaže.
je li ovo neki test izdržljivosti, podnošljivosti? mogu li ja to? pitam se
boli me previše.
zbogom, pišem i šaljem.
trebala bih otići na odvikavanje u neku kliniku za ovisnike.
trebala bih poludjeti i otići u ludnicu.
trebalo bi nestati na neko vrijeme, povući se na neko mirmo mjesto.
znam da neću.
toliko već dugo skrivam sebe od onih koji su pored mene,
već sam tako dobro izviješteni glumac.
kao da sam čvršća ovaj put, kao da sam snažnija.
možda ovaj put zbogom zaista znači zauvijek zbogom.
Post je objavljen 31.10.2009. u 00:27 sati.