Jedna pjesma ide:
'Tko da nemam snage da nastavim,
kao da je pjesmi kraj.
Lagano tonem i nestajem
i moje pjesme više nisu ljubavne'
Upravo se tako osječam sada.
Dosta razmišljam o teško bolesnoj majci,
o ne plačenim računima i kreditu koji sada
dižem da opet dođem na nulu.
Riješenja imam samo da neki segmenti
dođu na svoje i da se neke stvari (brat) riješe.
S jedne strane me je strah a sa druge vjera
mi daje snage da uvijek ima izlaza.
Pitam se do kuda ide granica Božje dobrote
prema meni jer mi daje predivne osobe u obliku
prijatelja i kolega koji su tu kada mi je teško
i kada padam.
Bože.
Stanje je teško i ozbiljno.
Molim te za moju majku koja često
ne gleda Tebe nego diže ruke na sebe.
Molim te da se stanje u obitelji smiri.
Hvala ti za predivne osobe s kojima sam
okužen i koji su moji Simuni Cirenci.
Hvala ti za dar molitve i za moj život.
Budi uz moju bolesnu majku kada joj
je teško i nedaj da napravi najgore i
kada ne vidi riješnje.
Hvala ti što osječam mir koji dijelim sa
drugima.
Post je objavljen 31.10.2009. u 00:26 sati.