Haloooo hoćemo li se budit jutros
jedva se čulo od lupanja oklagije
po drvenom stropu ostave.
Ustajali smo polako i oblačili se
te išli da se umijemo noseći ručnike
i paste za zube sa četkicama.
Još pospani smo trljali oči i ljutili
se na prvi dan u tjednu što je
tako rano došao i prekinuo nam san.
Hvaljen Isus i Marija uranio jesil
se naspavao tata pozdravljali smo
ulazeći u kuhinju kojom se širio
prijatan miris tople kave.
Pošto je obavljena jutarnja molitva
ćaća i Marija su pili kavu a Marijan
i Ivana mlijeko , te su se prihvatili
knjiga da ih spreme za školu i pročitaju
nešto ako je trebalo, kontrolišu domaći.
Ćaća je pravio raspored za sebe i Mariju
šta treba da se radi taj prvi dan u tjednu
Marija će oprat veš i kuhat ručak a on
će da ide na njivu jer na njivi ima
uvijek dosta posla, tamo su bile i pčele
oko kojih je ćaća radio sa pažnjom.
Preko zime bi ih dao na tavan zašuškao
i po potrebi hranio sa prokuhanom
vodom i šećerom. Što je bilo najzanimljivije
radio je ljeti oko njih bez maske ili zaštite
samo bi se pošpricao nekim mirisom
ne prejako tako dane uzbuđuje pćele.
Govorio je ne smije se prići pčelama ljut
jer pčele osjete, a ne smije se ni oznojen
jer pčele ne vole smrad. Nešto prije sedam
smo doručkovali jer smo trebali poć u školu
najdalje 15 minuta preko sedam, pošto je
nastava počinjala u osam a do škole su
bila tri kilometra i trebalo je stić na vrijeme.
Prorok .
Post je objavljen 31.10.2009. u 00:00 sati.