Piše Bojan Klima
Danas postignuti deal američkog Senata s Bijelom kućom vjerojatno će rezultirati boljom zakonskom zaštitom i blogera, tih svojevrsnih građana-novinara, a i profesionalnih medijskih izvjestitelja. Riječ je o prijedlogu saveznog zakona koji jamči medijskim djelatnicima svih vrsta da zaista zaštite izvore svojih informacija – u pravilu onih najpovjerljivijih i najtajnijih - bez straha da će završiti u zatvoru.
Zakoni koji na taj način štite novinare postoje u većini američkih saveznih država, a uskoro će, najvjerojatnije, postojati i na saveznoj razini.
Problematika je kontroverzna, iako predstavlja temelj slobode tiska. Od afere Watergate pa do skandala s Abu Ghraibom, američki su novinari objavljivali za vladu neugodne informacije prvenstveno zahvaljujući svojim povjerljivim izvorima koji su, na ovaj ili onaj način, bili dio državnog aparata.
Ti ljudi – aktualni ili bivši dužnosnici - s novinarima su razgovarali i davali im informacije jedino pod uvjetom da ostanu anonimni, dok su uredništva novina tu metodu smatrale 'nužnim zlom' koja – na kraju krajeva – ustupa prednost krunskom pravilu, da javnost 'ima pravo znati' što se događa, pogotovo ako je riječ o informacijama koje su neugodne za vlast.
Da je ovakav zakon postojao u ljeto 2005, u zatvoru ne bi završila novinarka lista New York Times, Judith Miller. Ona je, podsjetimo, osuđena za nepoštivanje suda zbog toga što nije željela odati povjerljivi izvor svojih informacija za članak o jednoj tajnoj agentici CIA-e. Savezni zakon, naime, zabranjuje otkrivanje identiteta tajnih agenata i istražni je sudac tražio od Judith Miller da oda ime visokog dužnosnika Bijele kuće koji je medijima ‘prokazao’ djelatnicu CIA-e, čiji je suprug bio jedan od najglasnijih kritičara rata u Iraku.
Novinske su organizacije kritizirale sudski postupak protiv Judith Miller i njezino zatvaranje. Kritizirao je to i senator Barack Obama, dok je bio kandidat za predsjednika države. No, kada je došao u Bijelu kuću, Obama se založio – kao i George Bush prije njega - da pravo novinara da zataji identitet svog povjerljivog izvora bude suženo, u slučajevima kada je u opasnosti sigurnost zemlje.
Znači u nekim bi slučajevima novinari ipak morali odati izvor svojih informacija. Medije je zabrinula mogućnost da – kako je netko rekao – ‘nitko s nama više neće razgovarati’, i zbog toga je bilo vrlo važno da se točno definiraju situacije u kojima novinari gube pravo tajenja svojih povjerljivih izvora.
Danas je – dogovorom Senata i Obamine administracije - to i učinjeno. Savezni će sudac odlučivati o pravu novinara važući pravo javnosti da bude informirana i interese nacionalne sigurnost. Pri tome će država morati podastrijeti konkretne činjenice o navodnoj prijetnji. Novinar će morati otkriti svoj povjerljivi izvor jedino ako će to doprinijeti spriječavanju konkretnog terorističkog čina, ili ublažavanju njegovih posljedica, ili pak ako bi tajenjem izvora moglo doći do ‘znatne štete’ po nacionalnu sigurnost.
Tzv. Shield law mač je s dvije oštrice. Naime, pomalo je ironična činjenica što i novinari niječu javnosti ‘pravo da zna’. Boljom zaštitom novinara – koja im dopušta da zataje identitet svojih anonimnih sugovornika – javnost se lišava također jedne važne informacije: imena vladinih dužnosnika koji iz razmjerno udobne pozicije anonimnosti kritiziraju svog poslodavca.
Post je objavljen 30.10.2009. u 19:32 sati.