Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/redskin

Marketing

Suze od blata










Ništa lakše na svijetu nije bilo nego zavoljeti Gigu. Njegov humor, njegovu dobrotu, njegove velike nespretne šake kada se upoznaje s vama. Njegovo veliko nespretno srce koje bi svakim susretom iznova otkrivali… Bilo bi odveć sebično reći da je bio moj prijatelj. Gigo je bio prijatelj svima nama, i ne samo nama, nego svima s kojim je ikad isprepleo svoje životne putove… Voljeli smo ga kao brata i on je volio nas. Gigo je bio najbolji čovjek kojeg sam ikad poznavao.
Gigo je poginuo danas. U istoj ulici u kojoj je udahnuo prvi dah, danas je u blatnjavom rovu, na rukama potpunog stranca izdahnuo sebe u kišni ožujski dan… Iskrvario je sebe u mokru zemlju i u ovaj grad, a ja sam potpuno paraliziran gledao blatnjavo lice nepoznatog suborca po kojem su suze ostavljale pravilne, čiste crte…
Sjedili smo taj dan ili tu večer kod nekoga, u mračnoj, zadimljenoj sobi, krajnje otupljeni od bola, od ljubavi, od mržnje, od alkohola i marihuane… Tišina je bubnjala u našim grudima i glavama, a bez tona je bio i neki film, zaglavljen u videu od početka rata. Ralje… Bez riječi i bez svijesti buljili smo kroz ekran kako morski psi proždiru i komadaju neke ljude…
I tko, uostalom, ima što reći, tko ima ponuditi bilo kakvu utjehu? Zar da za Gigom naričemo klišeje, zar da za njega govorimo kako je bio mlad i dobar? Kako je šteta? Kako je baš on prvi od nas? Kao da svatko od nas ne zna kakav je bio i kao da bi bilo bolje da je Gigo poginuo drugi ili treći po redu, ili da danas netko drugi od nas leži na visokom odru…
Već sutra će, protokolarno, naša brigada oplakati Gigu. Zahvaliti mu se na njegovoj mladosti i na njegovom položenom životu, pretvarajući se da je ovo uopće mladost i da je uopće imao izbora… Opalit će počasni plotun a onda ćemo se brzo razići radi sigurnosti… Već sutra će, svi ti za koje je Gigo dao život, oskvrnuti njegovu žrtvu…
I zato smo tu noć, gutajući knedle bola i tišine, bez riječi oplakali Gigu… Oplakali smo tu noć i odšutjeli, smrti svih nas i naše mladosti… Samo je Bojan, na kraju filma, završavajući džoint, rekao:
- Jebalo majku, kako prikazaše jadnu životinju…


Post je objavljen 28.10.2009. u 08:48 sati.