Dan 8.10 protekao je u znaku nogometa. Tri frame grada Rijeke: Krnjevo, Žabica i Trsat okupile su se na Zametu kako bi blagdan Dana Neovisnosti proveli u zajedničkom druženju i sportskom nadmetanju. Zadnje dvije godine naša frama Trsat nosila je titulu najbolje frame u nogometu. No,nakon zadnje pobjede nad Krnjevom prošle godine 7:3 recesija je pogodila i našu framu te je došlo do transfera koji su bitno oslabili naš sastav. Adriano Stipanov i Sandro Razum su tako prešli na framu Žabicu, a naš najbolji igrač i moj imenjak Domagoj Šokičić vratio se doma u Slavoniju. Unatoć svemu nismo posustali i uspjeli smo sastaviti novi sastav. U toj utakmicu za nas su nastupila čak 4 debitanta. Damir Anić i Renato Kucić dva nova člana frame, Luka Totar, te fra Jura. Od starog sastava ostali su samo okosnica momčadi Ivan Anđelić, te Filip Mandić i ja.
Prije početka utakmice pala je zajednička fotografija sve tri frame. Nakon toga na centru igrališta smo se pomolili, a onda je sve počelo. Prvu utakmicu igrali smo sa našim najvećim rivalima framom Krnjevo. Već u 1. minuti Krnjevo dolazi u vodstvo. Kiks u obrani kaznili su odmah i već u ranoj fazi našli smo se u neočekivanoj situaciji. Nakon toga Krnjevčani su strašno pritisli, a nas je spašavao u tom trenutku naš odlični golman Damir. Sjevalo je sa svih strana, čistile se lopte sa gol crte. Takva situacija bila je sve do kraja prvog poluvremena. U tom trenutku Krnjevčani su imali korner, a ja sam pobjegao na centar. Anđelić je prvi došao do lopte nakon kornera, prosljedio je meni i tako sam se našao sam pred golmanom i nekako uspio ugurati loptu u mrežu za 1:1. Taj gol kao da je probudio našu framu te smo se digli u igri i bili ravnopravni Krnjevu sve do kraja utakmice. Tada opet šok za Trsat. 2 minute prije kraja utakmice Krnjevo zabija za 2:1. Tako je i završila utakmica. Drugu utakmicu igrali smo odmah poslje ove sa Žabicom. Umor je već bio prisutan. A, Žabica sa svojim zvjezdama, momcima koji treniraju nogomet to je znala iskoristiti. To je bio prvi okršaj protiv nekad naših igrača Adriana i Sandra. Iako su igrali prije za nas, nisu baš bili nježni u utakmici prema nama-smijeh. Nakon 3:0 za Žabicu našeg golmana Damira poslali smo u napad, a na gol je stao Luka. Naša igra sve je više padala, te je Žabica došla do 6:0 na poluvremenu. Tad sam ja stao na gol, Luka je izašao malo na klupu, a u igru se vratio Renato. Najsmješniji događaj dogodio se pri rezultatu 9:0 za Žabicu. Mi radimo izmjenu. Luka se vraća u igru i onako optimistično vikne:“ Imamo ih!“ Smijeh se čuo igralištem, a nakon toga tišina. Sve je utišao Anđelić koji je sjajnim prodorom zabio naš prvi gol i smanjio na 9:1. Gol je posvetio jednoj navijačici iz naše frame originalnim natpisom na majici, a ona je ostala veoma iznenađena i oduševljena. Nakon par minuta rezultat je bio već 10-1. U zadnjoj sekundi utakmice Damir je zabio gol za nas za konačni rezultat Žabica-Trsat 10-2. Zadnja utakmica bila je za prestiž. Žabica i Krnjevo borili su se za titulu najbolje frame. Žabica je lagano ušla u utakmicu, a to ih je na kraju koštalo pobjede. U jednoj dinamičnoj utakmici sitnice su odlučivale. Krnjevčani su taj dan jednostavno igrali odlično te su tako pobjedili nakon nas i Žabicu rezultatom 3:1 i osvojili prvo mjesto. Žabica je završila kao druga, a mi frama Trsat na trećem mjesto. Čestitke frami Krnjevo na naslovu prvaka, a nama ostaje nada da ćemo se idući puta pokazati u boljem izdanju.
Post napisao Domagoj Brozičević
Post je objavljen 09.10.2009. u 19:43 sati.