Kako je divno sanjati....
"-zašto si takva, mrka, nevoljna?
-znaš, nisam više sretna sa tobom, kao da te ne volim više.
Zavlada muk, tišina...
-pa ako je tako, neču te prisiljavati, otiđi, pokupi svoje stvari, samo djeca ostaju sa mnom!
-ali...ti si previše u poslu, bolje će im biti sa mnom, pa naime ja sam im mama, pusti ih da idu sa mnom. Ne želiš valjda da život provedu s bakom i dedom, jer tebe tako i onako nikada nema.
-ma baš me briga, uzmi ih!
................nakon godinu dana..................
-sine moj pogledaj pa nije tvojoj djeci loše, ja sam mislila da budu grozne, pogledaj čak su lijepo obučene, pa otkud joj novci, čime se bavi?
-joj mama, pa nije ona loša, samo mene brine s kim je?
...............jedan dan s tatom....................
-o, došle su moje ljepotice
-tata? kaj mama ne bu s nama
-ne, danas je samo naš dan, samo tata ide nekaj obaviti a vi me čekajte tu s bakom
-ali zar nisi rekao da češ biti s nama?
-odmah se vračam, book
-baka dođi idemo se igrati!
-joj djeco, baka mora tati skuhati ručak, pa čemo se onda igrati.
-samo tata, tata, uvijek je on na prvom mjestu, a gdje smo mi? šta smo uopće dolazili, mogli smo s mamom otići negdje i bilo bi nam ljepše
Prošao cijeli dan dok je tata došao, kad zvoni telefon
-bok ja sam, kak cu curke
-odlično
-doći ču po njih jer ujutro idu u školu
..............dolazak doma..............
-i?
-pa možeš si misli, cijeli dan smo sjedile pred tv-om i gledali crtiće
- opet stara priča, no nemojte biti tužne, tata je sigurno imao posla.
-da, uvijek sve dobro o njemu govoriš, a kakav smo samo pusti život imali s njim!
-znam, znam, no hajdemo se okupati, pa čemo se ušuškati u krevet.
..............ljeto......................
-curke, za par dana idemo na more, javite se tati da ne brine
-u radu mama, ali znaš da je to njemu tak...svejedno
-halo tata, mi idemo za par dana na more pa ti se javljamo
-a gdje čete biti, pa zar tatu nečete pozvati?
-pa idemo sa mamom, znaš da če nam biti super, i ne primamo muško društvo!
-hajde mi daj mamu na telefon
-bok, reci
-pa s kim idete
-same, naravno
-kako da mene nisi zvala
-mislim da ti ne trebam objašnjavati, jel se sječaš zašto sam otišla?
-ne razumijem još uvijek zar ti nije bilo lijepo sa mnom?
-na početku je, al kad su došla djeca i brige, tebe nije bilo, ostala sam sama sa tvojim roditeljima, sorry al oni meni ne trebaju, trebao si mi ti, kada bi god došao vrjeđao si me, pljuvao po meni, s djecom nikada nigdje nismo bili. Vidiš, nama je super, kada god imamo vremena otiđemo negdje, pa makar to bilo i kino, i lijepo nam je, znaš, mene djeca stvarno vole to vidim na njima, jer sam tu uvijek za njih. Imaš mi još šta reči?
-hm...i reči češ da nemaš nikoga?
-imam naravno! Svoju djecu"
I ja sam se probudila, kako mi je krivo, a baš me zanima nastavak.
Bilo bi super već zamišljam. Voljela bi krenuti tako...
Možda sam kruta i bezobrazna, ali ti snovi u jednom djelu su istiniti, samo sam ja još na starom mjestu.
Post je objavljen 26.10.2009. u 10:21 sati.