Veče se već spustila i lampa gasara je svijetlila u kuhinji
kad su Marija i ćaća došli iz štale, namirivši živinu.
Marijan I Ivana su sjedili i dovršavali domaće zadaće
a Marija tražila sud da procijedi mlijeko kako bi ka prokuhala.
Kad je stavila mlijeko na štednjak, iznijela je kablić u kom
je trebalo tuć mlijeko, tuć mlijeko to je proces kad se
pomiješa ukislo mlijeko sa mlijekom koje je prokuhano
i na njemu se uhvatio debeli zlatno žuti kajmak na kom
se svjetlucala , mast.
Oprala je kablić i u njega polako sipala kiselo mlijeko
koje se moglo rezati nožem, imali su kvalitetno mlijeko.
Poslije toga je dodala prokuhano mlijeko i stavila štap
koji je na kraju imao okruglu dasku sa rupama u sebi.
Zamolila je Marijana da on tuče mlijeki, tući znači
držati kablić jednom rukom a drugom vaditi i ponovo
spuštati taj štap u kablić koji je bio pokriven sa daskom
sa rupom na sredini za štap, tako da se mlijeko ne rasipa.
Ako je mlijeko bilo toplo dodavalo se malo hladne vode
ili obrnuto, ako je mlijeko bilo hladno topla voda.
Bilo je gotovo kad se na površini uhvatio puter mmmmmmm
kako je to bilo lijepo namazati po svježem kruhu ili pogači.
Tad se vadio puter u plastičnu posudu bi nalili hladnu vodu
i unutra stavljali puter koji se stvrđavao od hladne vode.
Kad bi par puta istukli mlijeko i napravili par loptica putera
tad su ga topili u goveđu mast koju su svi volili u bijeloj
mliječnoj juhi , koju su znali napravit za doručak, a znali
su skupit te masti punu kantu od dvanaest litara i odnijet
u Vareš na pijacu, Muslimani su to lijepo plaćali.
Dakle kad se pokupi puter sa površine mlijeka u stapu
ostaju mlaćanice , nešto jako lijepo za piće, za žeđ
u toplim danima onako hladno iz podruma, no nije s e smjelo
pretjerat jer znalo se desit da se na vrijeme ne stigne do W.C a
ako zagrijan popiješ više toga.
Pošto je sve uređeno trebalo je poć zvonit na seoskom groblju
Marijen je većinom išao zvonit, jer nije mogao oca da pušta
da ide zvonit , a jedna susjeda ga je zezala za to.
Govoreći slava ocu a zvonaru govance, Znao je Marijan poć
u ponoć na groblje zvonit sve je bilo dobro dok je stari zvonik
bio na samom ulazu u groblje, no kad su izgradili kapelu
umjesto stare drvene izgradili su i zvonik uz nju na kraj groblja
i trebalo je proć kroz cijelo groblje zvonit po noći.
No zvonilo se po noći samo za Božić, novu godinu i Uskrs
pitali su Marijana kako se osjeća kad ide zvonit u pola noći
da li se plaši i je li šta vidio na groblju u to vrijeme.
Marijan bi samo slegao ramenima ništa vidio niti šta čuo
mada mu je kosa rasla na tjemenu kad bi u ponoć
prolazio preko groblja , molio je tako revno kao nikada.
U jesen ili po zomi kad nije bilo snijega a hrastov žir padao
pu suvom lišću nije bilo jednostavno poć preko groblja.
Inače se tri puta dnevno zvonilo, izjutra u podne i uveče.
Marijan se vratio te su sjeli da mole večernju molitvu
a poslije je ćaća znao da uzme Sveto pisamo ili
Glas koncila, Blagovijest te čitao na glas za sve.
Dragi moji jel netko gladan, hoćemo li da večeramo
upitao je ćaća, ostalo je pite krompiruše koja je bila dobra
i onako hladna a ima i putera i mlaćanica, ja ću samo mlaćanice
rekao je ćaća, prekrstili su se izmolili oče naš, zdravo Mariju
i salava Ocu te večerali da bi na koncu zahvalili molitvom za darove.
Pao je predlog da se igraju karte malo za razonodu, a igrali su magaraca
to je kad se igra tako da svaki igrač dobije po ćetiri karte osi jednog
koji dobije pet i ta peta kruži okolo dok netko ne skupi iste četiri karte
tad stavlja ruku na sredinu stola a svi drugi na njegovu ruku
i tko da posljednji ruku dobije slovo, a trebalo je sedam slova, magarac.
Prorok .
Post je objavljen 26.10.2009. u 00:00 sati.