Dok je Kaja danas išla razgledavati neke slapove, ja sam odlučio malo stati na loptu i nakon dva tjedna jurnjave provesti dan odmarajući se. Spavanje do deset, gledanje televizije, čitanje knjige, surfanje po internetu. Razmišljao sam otići do bazena, ali samo provirivanje na balkon i val vrućine koji me je zapuhnuo, odvratio me od namjere. Bolje ostati u klimatiziranoj sobi i skupiti snage za sljedeće dane.
Navečer odlazimo do lokalnog restorana kojeg preporučuju u Lonely Planetu. Rekao sam još na početku ovog putovanja da imam velika očekivanja od meksičke kuhinje. I, ako je sudeći po ovom prvom restoranu, ta očekivanja bi mogla biti i premašena. Ogromne porcije superukusne hrane. Naručujem odličnu krem juhu od bundeve te fajitas od govedine, koji ne mogu biti bolji. Fajitas su na usko narezani govedina, luk i paprika i sve to pečeno na roštilju, a servira se uz pire od fažola, rižu i salatu. Sve se to miješa motajući u tanko napravljene tortille. U zagrebačkoj MexCantini sam nekoliko puta jeo fajitas i ostao oduševljen. Ovi meksički nisu nimalo lošiji. A hranu zalijevam rosom de jamaica, ili sokom od cvijetova hibiskusa. Toliko sam se prežderao da moram otkopčati gumb svojih hlača.
Ono što me još uvijek iznenađuje u ovom dijelu svijeta, a vezano je za hranu, što nema nigdje juhe od kukuruza. Ona je u Peruu, Boliviji i Argentini vječito bila na jelovnicima. Ovdje, kukuruza ima na svakom koraku u svim oblicima, ali nema one ukusne krem juhe od kukuruza. Nastavljam s potragom...
Kukuruz je inače bio glavna namirnica starih Maja. U majanskoj mitologiji kukuruz je dio priče o postanku. Prema svetoj majanskoj knjizi Popol Vuhu i dešifriranim hijeroglifima na hramovima, Prva Majka (Tepeu) i Prvi Otac (Gucumatz), poznati kao Bogovi Kukuruza, stvorili su čovjeka iz kukuruza. Stoga ne čudi učestalost ove namirnice među kako starim, tako i današnjim Majama.