Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/midori

Marketing

kadrovi svakodnevnice

Vlado ima to nešto što narod voli zvati "smisao za humor", a ja nekako mislim da se više radi o duhu. Ne duhu božjem ili Casper, dobroćudnom duhu, nego o tome nečemu što dijeli ljude na one zanimljive i zabavne i one dosadne i bezvezne.
Dakle, Vlado ima duha.

Život s Vladom je vrlo zanimljiv. On recimo jako voli gledat mene kako vješam veš, ali nikad ga ne vješa on sam jer kaže da ne zna. "Ne znaš, a?" pitam ja. "Ne znam." kaže on smijuljeći se.
Nikad neće shvatiti omekšivač i smatra da je to najveće ljudsko dostignuće ikad. Omekšivač za veš.

Neki dan je gospodar mog svemira, budući muž i otac moje nerođene dice uzeo sjekiru i sirovo meso koje se odmrzavalo, zamotao drvenu dršku u sirovo meso i "pacao" drvo sat vremena u mesu. Mesu koje je trebalo biti ručak.
Onda je izvadio sjekiru iz mesnog paca i stavio ju na pod pa se cijeli dan iz dubine srca i želudca smijao mačkama koje su tu napacanu sjekiru vukle po stanu. U međuvremenu je kroz dan smislio i par viceva o mačkama i sjekirama.

Kad je Vlado gladan i oće da mu se skuha, on to pokaže na vrlo suptilan način. Ne naređuje, ne tuče me, ne govori mi da sam beskorisna ženturača koja svom gospodaru ne čita misli. Ne. Vlado je fin. On uzme kuhaču i onda... ovisno o situaciji:
a) ako spavam, stavi mi ju na prsa i ruke omota oko nje, a onda me probudi i divi se kako ja bez kuhače ne mogu ni u snu i kako sam ja dobra domaćica;
b) ako sjedim, priđe mi s leđa i počne prčkati po kosi. Kaže da će mi napraviti frizuru po posljednjoj pariškoj modi, a onda me pošalje pred ogledalo da vidim kako mi kuhača ponosno viri iz glave i kaže "Vidiš kako ti je kuhača uvijek na umu!"

On nije eksplozivan i male, kućne nezgode ga ne uzbuđuju.
Danas smo imali poplavu u stanu jer je u sudoper gdje nam zasada curi zmazana voda iz vešmašine (nadam se da ubuduće više neće jer će se konačno pozvati majstor koji će vešmašinu spojiti na odvod) bacio krpu koja je zatvorila rupu za zmazanu vodu i onda je otišao spavati skupa sa mnom. Nakon dva sata spavanja, probudio se u želji da popije čašu soka, a kad je došao u kuhinju, počeo je glasno vikati. Ne, to nije bilo vikanje. To je bilo naricanje. Naricanje pomiješano vikom koju u Lici nazivaju pjevanjem uz onaj instrument koji ima samo jednu ili dvije žice (da, ima toga i u Hercegovini).
Kad sam otvorila vrata i vidjela zmazanu vodu, sklizavu od deterđenta i omekšivača, rekao je: "Vidiš medo, pod je odlučio da se treba oprati."

I pod se oprao. A mačke su i dalje natezale sjekiru. A Vlado sada spava i priča u snu.

Post je objavljen 23.10.2009. u 01:03 sati.