U nekoj bezimenoj sobi bezimenog grada,stojimo ti i ja.Jedno nasuprot drugome.Gledamo se u oči,duboko,ispitivački.I znam...i ti znaš.Grlim te i ti grliš mene,onako toplo,čvrsto i nježno,s dušom.Ljubiš me i ljubim te,gladno,ljubavnički,posjednički.Tijelo uz tijelo,srce uz srce...kao grmljavina.Dišemo isprekidano...duboko...želeći.Spuštaš me na krevet.Dodiruješ me usnama,rukama,tijelom.I ja ti uzvraćam.Ushićuješ me.Onim što jesi i što činiš,onim što osjećam.I znam da znaš.Predajem se potpuno...samo tebi.I želim još...i još...i da nikada ne prestane.Ništa mi drugo nije važno.Samo ovaj naš mali komadić svemira.Jer drugačije ne može i ne ide i ne smije.Kradem te opet...i ponovno...i moj si.Ovaj trenutak i sada.I učinit ću to opet.Kradem te od života...jer ja sam kradljivica.
Post je objavljen 20.10.2009. u 21:35 sati.