I odakle pjesniku ideja kako se čovjek može zadovoljiti manje dobrim riječima nakon onih pravih?
Nisu one zapravo ni manje dobre, vjerojatno bi bile prave da nije onih prvih - za tebe mogo boljih... jer u njima imaš sve što ti je bilo potrebno... i smijeha, i grčeva, i suza i da... i ljubavi...
Izvor je bitan, jebeno bitan... svatih to.
I što sad vrijedi novom izvoru što mi šumi i šapuće? Što?? Ma nije pošteno od mene što sam stala i slušam ga... nije... jer ne čujem ga dovoljno jasno, nema sličica... nema... njegov šum nagdlasava jeka onog izvora... onog iz kojeg najbistrija i najugodnija voda teče... bar ja znam, koliko je voda bitna... i stojim i dalje, pored tog novog izvora... a on se trudi... stojim i dalje... i čekam... možda se sličica pojavi...
a ti... ti ni neznaš kako je biti izvor vode, ti samo slutiš jačinu kapi...
Post je objavljen 20.10.2009. u 18:19 sati.