Marketing
Nakon nekog vremena..
Još nemam adekvatne uvjete za svakodnevno pisanje bloga. Moju potrebu za izbacivanjem misli ispunjavam papirom i olovkom, ali fale mi savjeti..ono tipa: u pravu si zato i zati ili nisi.. Nadam se da će se skoro to rješiti. Što se dešavalo u međuvremenu. Upoznala sam jednog Lopova. Pobjegao je. Spretno, jednako spretno kao što je neprimjetan i ušao. Uput oduševio me je. Neka. Inače me oduševljavaju marginalci. Praznina koja je ostala za njim je neispunjiva ali učim ju prihvačat i odlučila sam je ne punit više. Proglašavam ju potrebnom i na neki način lijepom.
Prošlost je stigla na naplatu. Vukla sam poteze davljenika i ne razmišljajući i skoro se utopila. Možda je šteta što nisam..ali ipak se valjda još ne predajem. Reče mi Čovjek: ne nadaj se, a ja eto izgleda ipak nadam se. Doduše ne nadam se da će se Lopov vratiti i vratiti mi sve što je uzeo, ali nadam se da sve ovo ipak ima nekog smisla i da ću na kraju ipak naći taj spokoj, mir za kojim tragam, tu Luku u kojoj ću biti sigurna. Znam, stvorena sam za plovidbu, ali dobro je znati da si negdje siguran, da se negdje možeš odmoriti, da te negdje čeka Dom... a moj dom...moj dom nije mjesto..moj Dom su ljudi..Gospodine.
Post je objavljen 20.10.2009. u 11:48 sati.