Čitam postove i komove ovih dana na različitim blogovima…I svi imaju nešto zajedničko-tužnu, sivu notu jeseni…
Pa ni sama ne mogu smisliti nešto veselo, misli mi se prečesto vrate negdje u proljeće, kad mi je sve izgledalo drugačije, mogućnosti veće…
Ne, ne osjećam se ni starijom ni umornijom (a ni pametnijom:-/) , tek me ubi nedostatak sunca…
Mogu smisliti kakvu maštarijicu i nekoga sigurno obradovati….
A mogu i pričekati da se oblaci malo maknu i uživati u pojedinim zrakama koje će proviriti, sigurno…
Ili se potpuno prepustiti laganoj Sinatrinoj glazbi…
Gle koliko mogućnosti –pa čemu onda tuga?
Uh, to ljudsko srce….
Post je objavljen 19.10.2009. u 13:34 sati.