Pregled posta

Tko su Bad Blue Boysi?

Bad Blue Boys je naziv navijačke grupe zagrebačkog Dinama. Osnovani su 17. ožujka 1986. Za maskotu ističu buldoga, a za himnu su prihvatili pjesmu "Dinamo ja volim". Ujedinjeni su u dvije navijačke udruge: Udrugu navijača Dinama koja svoje prostorije ima u Draškovićevoj ulici broj 23 u Zagrebu.Izdavali su fanzin posvećen njima Ajmo plavi dok je u 2006. pokrenut fanzin Dinamov sjever kao službeno glasilo Udruge navijača Dinama. Nakon pilot broja izašao je u prosincu 2006. prvi broj tog fanzina. Izdaju video materijal, a imaju i internetsku stranicu. Najvatreniji Boysi Dinamo bodre sa maksimirskog Sjevera, dok se stariji Boysi okupljaju na Istoku.

Osnivanje
Iako je Dinamo kroz povijest pratila vojska navijača prva organizirana grupa pojavila se tek 80-ih godina. Nekolicina najvjernijih i najzagriženijih navijača plavih osnovala je po uzoru na inozemne grupe navijačku grupu Bad Blue Boys. Kao datum osnivanja Bad Blue Boysa vodi se 17. ožujak 1986. nakon utakmice u Splitu protiv Hajduka. Prema legendi, ovaj naziv inspirirao je, u to vrijeme vrlo popularni film "Bad Boys" sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi. Navijači Dinama odtada se javljaju samo po tim nazivom i nikada nisu bili podijeljeni na frakcije kao što je slučaj s pojedinim navijačima drugih nogometnih klubova.

Po zagrebačkim kvartovima (Dubrava, Folka, Stenjevec, Ravnice, Trnje, Trešnjevka, Volovčica, Špansko, Utrine, Travno, Dugave, Zapruđe, Rudeš...) i drugim gradovma (Kutina, Vinkovci, Posušje, Gospić, Donji Miholjac, Rijeka) počele su se osnivati BBB podružnice, Isprva su navijači sami organizirali odlaske na gostujuće utakmice po tadašnjoj Jugoslaviji. Upamtili su ih u Beogradu, Sarajevu, Ljubljani, Nišu, Titogradu, Skopju, Splitu... Dinamo bodre s naglašenim nacionalnim obilježjima. Nerijetko, neizbježno je bilo i potući se, primiti udarce, ne bi li se dokazala ljubav prema klubu.

Početak 90-tih donio je i organiziranje prvog Fan cluba Bad Blue Boys. Zanimanje je bilo veliko, svatko je želio dati svoj prilog organizaciji. Unatoč entuzijazmu, navijači su se suočili s brojnim problemima. Bez obzira na to, zajedništvo je samo jačalo, da bi svoj vrhunac doseglo 13. svibnja 1990. godine.

dinamo-zvezda 13.5.1990
Tog datuma na Maksimiru je gostovala beogradska Crvena zvezda. Na stadionu provokacije gostujućih navijača, Delija (turska laka konjica), počinju pred početak utakmice, a kulminiraju fizičkim obračunom s malom skupinom dinamovih simpatizera na južnom stajanju. U tom trenutku sa sjeverne tribine Bad Blue Boysi ruše ogradu te kreću prema jugu da bi pomogli malobrojnijim simpatizerima Dinama. U neredima koji su uslijedili, pripadnici tadašnje "milicije" slijepo su slijedili upute svojih nadređenih, krenuvši u obračun s navijačima Dinama i zaštitu beogradskih navijača (koji su nerede započeli). Mnogi su uhićeni i premlaćeni. U obranu svojih navijača stao je i tadašnji kapetan Dinama, Zvonimir Boban. Njegov legendarni skok na jednog od pripadnika "milicije" znakovito je obilježio početak kraja jedne države. Većina Bad Blue Boysa smatra kako je Domovinski rat počeo upravo 13. svibnja 1990. godine - nikad odigranom utakmicom između Dinama i Crvene zvezde...

Krajem 80 - ih godina, a osobito u vrijeme djelovanja prvog "BBB Fan cluba" počela se okupljati nova generacija navijača, tada srednjoškolaca. Isprva tek nekolicina, no kako je vrijeme odmicalo sve više njih, zajedno je pohodila utakmice i pokoje gostovanje, te se na taj način, pomalo nesvjesno počela stvarati nova generacija, neka nova ekipa. Iako navijači o kojima je riječ nikada nisu službeno postojali kao neka ekipa sa određenim imenom ili nazivom, jednostavno zajedno su išli na gostovanja, utakmice, sudjelovali u aktivnostima skupine, prijateljevali i u danima kad nije bilo utakmica, oni su neizostavan dio priče o Bad Blue Boys - ima i svakako jedan

90-te i 2001.
Ratne, 1992. godine, započela je i vrlo brzo završila prva faza formiranja nove navijačke ekipe, novog jezgra. Povučeni ostatkom BBB, na čelu sa "Zagrebačkim Mališanima", i nekolicinom starijih navijača koji su se netom vratili sa fronte i srpskih logora , svojim su se prisustvom na utakmicama, radom i aktivnostima, brzo dokazali i vrlo brzo postali djelom šireg jezgra skupine. Kako je vrijeme odmicalo a svaki navijač imao sve više iskustva, rastao je i ugled među ostalim navijačima, a slijedila je i druga faza formiranja te ekipe, tijekom koje su u periodu od 1992 do 1993/94 njenim dijelom postali još neki navijači koji su se dokazali i istakli više od ostalih na tribini. Na taj je način okončano samo formiranje ekipe, a u danima i godinama koje su slijedile došlo je do neminovnog stasanja u pravu, jaku i kompaktnu, čvrstu i iskusnu navijačku ekipu.

Upravo je ova generacija zajedno sa "Zagrebačkim Mališanima" i starijom ekipom tvorila jezgro BBB u prvim godinama Hrvatske lige, da bi od 1995. godine postupno preuzimala liderstvo u skupini i vremenom postala najužim jezgrom BBB i vodstvom skupine, poglavito nakon što je krajem '90 - ih godina došlo do povlačenja nekolicine najistaknutijih navijača. Vjerojatno najveća vrijednost ove generacije bila je poprilična "zatvorenost" za sve koji nisu bili djelom ekipe, što se tijekom '90 - ih godina u jeku silnih pritisaka i raznih pokušaja podrivanja jezgra grupe "iznutra", pokazalo presudnim u opstanku skupine Bad Blue Boys i njenom djelovanju. Naravno, da takvo ponašanje, odnosno svojevrsna "zatvorenost" za ljude "sa strane" nije bilo plod nečijeg hira, već nužnost kojeg se tih godina pridržavalo cijelo uže, pa i šire jezgro Bad Blue Boysa, uključujući i stariju ekipu na čelu sa Mackom, "Mališane" i ovu generaciju.

Za navijače "Dinama", odnosno onaj najvatreniji dio, bile su to "godine opasnog življenja", obzirom da su pritisci na njih i pokušaji da ih se razjedini, primiri čak i odstrani sa stadiona, bili česti i potaknuti od ljudi iz vrha političkog i sportskog života grada i države, te je oprez i nepovjerenje spram sviju koji nisu u "ekipi" bio nužan i neizbježan. Svojevrsni obrambeni stav od mogućih uljeza. Od okupljanja ove generacije, plus "Mališani" i starija ekipa "Dinamo" nikada, ni na jednom gostovanju nije bio sam, išlo se svagdje, gdjegod klub igrao, ponosno i uzdignute glave, uvijek spremni za odgovor na eventualne napade od strane domaćina, i upravo je ta činjenica ponajveća vrijednost ove generacije, a zahvaljujući kojoj su te vrijednosti poprimile i nastavile slijediti i nove generacije navijača koje su se vremenom pojavile na tribini.

Kako bilo ova generacija svakako je zaslužila svoje mjesto u povijesti skupine Bad Blue Boys, i kada će netko jednoga dana možda pomnije analizirati povijest zagrebačke navijačke subkulture i skupine Bad Blue Boys, ovu generaciju nikako neće moći izostaviti, već naprotiv, smjestit će je tamo gdje joj je mjesto, vrlo visoko, uz bok onih najslavnijih generacija koje su i osnovale BBB i pokrenule cijelu priču.

Tijekom rata, brojni navijači Dinama branili su hrvatsku grudu. Bilo u redovima Policije, Zbora Narodne garde ili HOS-a. Rame uz rame s navijačima ostalih hrvatskih klubova Bad Blue Boysi su prolazili ratišta od Vukovara do Prevlake. Mnogi od njih, nikada se nisu vratili na "svoj sjever". U čast i vječnu slavu poginulim navijačima Dinama, podno zapadne tribine podignut je spomenik - oltar hrvatskim vitezovima, kojima je u srcu bila plava boja. Većina navijača i danas je aktivna, a dio njih aktivno je sudjelovao u obrani Domovine. Nažalost, neki se nisu vratili. Prljav i podmukli ratni vihor odnio je živote u nepovrat ali njihova žrtva i djelo, njihova lica, nikada neće biti zaboravljeni.
2000-te

Od 2001. godine navijači ponovno bivaju ujedinjeni u jedno kao službena organizacija, tako s otvorenjem Udruge Navijača Dinama, kao svojevrsnog četvrtog fan cluba dolazi do ponovnog zamaha i napretka u kompletnoj organizaciji BBB-a. Od 2002. godine BBB, prvi u Hrvatskoj pokreću fanzin koji je isključivo posvećen samo njima. Fanzin "Ajmo plavi" tako vremenom postaje sve čitaniji časopis kojeg čitaju svi oni kojima Dinamo imalo znači u životu. Imaju i svoju web stranicu, a izdaju i video materijal.

BBB su oduvijek naginjali engleskom tipu bodrenja kluba (navijanje tokom cijele utakmice, neredi- 1988.godine u talijanskom SuperTifu proglašeni za treće huligane Europe, nakon navijača Liverpoola i Chelsea ), a u poslijednje vrijeme i talijanskom (koreografije, zastave). Među nizom transparenata kultno mjesto zauzima "Dinamo svetinja". O BBB-ima su napisane dvije knjige "Krvavo plavo" (T.Birtić) i "BBB- prvih 10 godina" (Prnjak), snimljen je dokumentarni film BBB i emisija Svlačionica (Robert Knjaz) te je izvedena kazališna predstava Dobrodošli u plavi pakao (Borivoj Radaković). Kao svoj znak ističu buldoga, a za himnu su prihvatili pjesmu "Dinamo ja volim" (Pips, Chips and Video Clips).

Neredi
Navijačka skupina Bad Blue Boys poznata je po raznim nasilnim ispadima na svom domaćem stadionu i u gostima. Nasilje se manifestira: u tučnjavama s policijom, tučnjava s navijačima iz rivalnog tima, uništavanje imovine,bacanje baklji i predmeta na igralište, prekidanje utakmica, javno ispoljavanje mržnje prema raznim manjinskim skupinama, vođenje ratova sa drugim navijačkim skupinama (npr. sa Torcidom hajdukovom navijačkom skupinom).Nasilje je dio miljea Bad Blue Boysa, počevši 13. svibnja 1990. kada se dogodio sukob s navijačima Crvene Zvezde i tadašnje milicije. U povijesti BBB-a, mnogi smatraju da je ovaj navijački sukob bila i prva bitka u Domovinskom ratu, tj. navijačko nasilje je doslovce u temeljima Hrvatske državnosti uzevši sliku Bobana kako sa nogom udara glavu milicajca da bi zaštitio člana BBB-a koji je bio tučen s pendrekom, što opisano ovako na službenim stranicama BBB-a:

U Bobanovu skoku bilo je i mnogo simbolike, bio je to skok i otpor nasilju, nepravdi, i najava skorog raspada bivše države u kojoj su Hrvati bili građani drugog reda. Bitka je trajala nekoliko sati, a izvan stadiona i do kasno u noć. Sve svjetske novinske agencije ubrzo su javljale o velikim neredima u Hrvatskoj metropoli, spominjalo se da ima i mrtvih. )

Mnogi članovi BBB-a koriste nasilje kao način ispoljavanja svojeg unutrašnjeg bijesa i frustracija (bilo zbog rezultata utakmice, socio-ekononske situacije, ili pritiska grupe), i tipično je ponašanje huliganskih nogometnih navijačkih podskupina u svijetu. Mnogi članovi opravdavaju svoje asocialno ponašanje zbog truleža današnjeg društva, te da BBB imaju prava što čine jer su zaslužni za stvaranje Hrvatske države:

Zapamtite, mi nismo kriminalci, mi smo subkultura koja je, ako se zanemare nekakvi, gledajući ukupno stanje društva, trivijalni incidenti, ovoj državi dala puno toga dobroga. Koja je bez razmišljanja prva krenula u njeno stvaranje i koja je prva digla glas kad su u njoj krenule nepravde i političke zloporabe.

Nasije BBB-a je iscrpno je izvještavano od medija.




Post je objavljen 18.10.2009. u 19:54 sati.