Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/trudnamama

Marketing

.....

Eto me.....ostalo mi je još nekih mjesec dana, i mogu reć da je napokon sve spremno. Krevetić napravljen čeka da samo dođe dečko, sitnice su kupljene, robica oprana, drva su stigla, samo ih treba ispilit...i to je to....Sad se samo ja moram potrudit da sve prođe kako treba i da krenem u rađaonu.
U četvrtak sam baš bila na pregledu. Ctg je ovaj put prošao bez problema, dečko se stalno mrdao, jako je bio aktivan, očito je i on bio sretan što nam je ostalo malo i što je mama malo mirnija i spremna ( koliko-toliko) za njegov dolazak. Mislim na psihičku stranu, jer ne znam šta me čeka. Pregled i baš nije bio tako dobar.....malo me doktorica prestrašila, mislila je da mi plodna voda curi....pa sam mislila ajme to je to. Osim toga šećer mi je na OGTT- u bio previsok, pa me opet poslala radit OGTT i nekakav hemoglobin da se visi koliko mi je zapravo šećer bio u zadnjih 3 mjeseca.....Nakon što sam pol sata čekala nalaz na kristalizaciju, nazvala muža opet sa knedlom u grlu, jer se nisam još spremila psihički za rodit, najela se, čak sam i kolač pojela, nalaz je bio negativan....jako sam odahnula....samo što je sad ostao problem šećera, jer ako sam dobila taj trudnički šećer, ne mogu na porod u kadi...Toliko se nisam raspitivala za taj šećer, jer smatram da ga nemam, djete mi nije abnormalno veliko, jer su mi još preko ultrazvuka produžili termin 7 dana, trbuh mi nije velik.....pa sad ne znam.....bit će nervoza da je bila taj dan, al otkrit ćemo jako brzo.....pa smo si onda svi na miru...
Eto u ponedeljak smo jedno rođenje u familiji, rodila je "šogorica"...jako se ispatila. Plodna voda joj je pukla u 8.30 ujutro, nije imala nit trudove nit se otvarala. Čak su ju "ručno otvarali" (boli ko sam vrag.....). Dobivala je kroz infuziju sredstvo za otvaranje, pa se nije uspjela otvorit. U 5 sati popdne prebacili su je u rađaonu i dali joj drip, te zatim epiduralnu. Imala je neke trudove male,, al to nije to to. Na kraju je rodila u 22.10. na carski rez predivnog dečkića. S obzirom da nam genetika nikad nije jasna, tako je maleni dobio manu na prstićima. Malo nas je svih to šokiralo, kad nam je muž njezin objašnjavao kako je to, pa kad smo ga na kraju vidjeli, nije to toliko strašno. A uostalom djete je toliko predivno, da ni ne stigneš pomislit na njegovu fizičku manu. Ipak je najbitnije da je dijete zdravo, psihički. Jučer su baš izašli iz bolnice i svi smo ih dočekali. Jako lijepo mama izgleda, i mogu reć da se dobro drži. Inače bi plakala i plakala. Svaka joj čast.
A da stvar bude bolja prije 3. mjeseca i sestrična mi je rodila bolesnu curicu. Naime ima problema sa srcem. I već je bila na jednoj operaciji, i čeka ju još jedna čim malo očvrsne. Tako da sam sad i ja mlo shrvana oko svega toga.
Al moramo gledat naprijed. Bog je imao razloga zašto je to tako napravio. I zašto je to tako moralo bit. Na kraju svega to su mali i jaki borci. Moja genetika kaže da nam je epilepsija nasljedna, pa sam već to malo i srcu primila i popmirila se.
I na kraju svega, stvarno nam je zdravlje bitno, ma najbitnije.... sreća i novac dolazi zajedno s njim....Rekla sam da ću se polako počet mjenjat i malo svijet drukčijim očima gledat. I iz svega zla treba gledat i pozitivno, jer ima nešto u svoj patnji i boli i nešto dobro...samo pouku treba izvuć.....


Post je objavljen 18.10.2009. u 13:16 sati.