Kad na nas nasrnu letajuce misli na strah i sebicnost koje opterecuju "Srce" Dusu. To su obicno strahovi od ovozemaljskih gubitaka. Oprez je opravdan ali strah ne. Zasto se prepustamo strahovima? Jer smo malovjerni, bas zato. Jer ne vjerujemo u Ljubav jer ne vjerujemo na trenutak u ono sto molimo. Isus rece: "Ovaj me narastaj usnama slavi".
Trazimo a ne nalazimo... S molitvom zarko ljubimo Boga i svoje bliznje. To trebamo uistinu ziviti i prakticirati. Tu radost nesebicno dijelim sa svima.
Još se uvijek razvijam u njoj, puno je kompleksnija, fascinatnija i učinkovitija nego sam svjestan. A nitko od nas nije na istom nivou ove milosti u Kristu po Duhu Svetome.
Kako utječe na naš život i na ljude - to je nevjerojatno.
Molitvom mi stvaramo ono sve što želimo. A ima toliko predivnih stvari, odnosa i stanja koje bi htjeli stvoriti, samo ne smijemo sumnjati. Isto kao da posadis krompir i predomislis se pa ga opet izvadis iz zemlje jer mozda nece narasti...
Bozja Ljubav je misterij i harmonija u cjelini. Prisutnost Njegovu ponekad zanemarimo.
A On je uvijek u Ljubavi s nama. A Mi? Da li mi zelimo doista uvidjeti pravi život. Život po Njemu. Jedinstveni dar od Boga Stvoritelja, ziviti kao dar.
Molitva kroz racionalnu psihu oplemenjuje Bozanstvenu Dusu, tu racionalnost prestaje, RIJECI MOLITVE SE PRETVARAJU U NEOPISIVU GLAZBU, SKLAD MIRA LJEPOTE I RADOSTI. Duh je najjaca snaga.Predajmo se potpuno, nista ne gubimo a sve dobijamo. Ono što molimo to se i ostvaruje.
Koliko nas Bog voli, drag moji to je neopisivo!
Molitvom mijenjamo sebe i sve oko sebe.
Ponekad ne opraštam ili se inatim, no u Njegovoj prisutnosti to ne može opstati. Niti u mojoj dok želim biti sličan Njemu. I onda mi je lakše izabrati puninu iz nutrine Duse.
U divljenju koliko to utječe na mene i na one oko mene, mogu jedino podići ruke i zahvaliti Mu što sam dio Njegov plana spasenja.
Ujedinjeni i ispunjeni u molitvi i zahvali po Duhu Svetome događa se neviđeno.
Post je objavljen 17.10.2009. u 14:25 sati.